Nova Istra

88 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Božica JELUŠIĆ i privlačeći strelice neslobodnih. Koliko odapetih strelica može podnijeti, toliko si slobode može priuštiti. Postoji duhovna, kreativna, a donekle i sloboda javnoga djelovanja, no sve su nespojive s konformizmom. Tko želi na trgu vikati o svojoj slobodi, mora računati da bi ga mogao zateći mnogo manji, zadani prostor, poput kućnoga pritvora ili čak neke ovlaštene, specijalizirane ustanove. U doba elektroničkih medija taj „javni trg“ zamijenjen je virtualnim prostorom, društvenimmrežama i njihovim blogovima i portalima. Ondje počinje jedna velika prevara tzv. „demokratske cenzure“: pismeni, srednje pismeni, polupismeni i nepi- smeni ljudi izražavaju svoja mišljenja, ne štedeći nikoga, služeći se svim uličarskim ili, pak, sofisticiranim metodama kako bi izrazili strastvenu pripadnost instituci- jama ili podržali svoje mentore i idole, uglavnom blateći pritom njihove oponente. Privid živosti, žustrine, dramatske napetosti i atmosfere pravih foruma ponekad je zaista realističan. Međutim, sve je samo bljutava i priglupa komedija jer bilo kakav uistinu osoban i oštar stav uperen, primjerice, protiv Katoličke crkve, nacionalnih korifeja, državnih službenika ili akademskih „kumira“ nestane u roku manjem od sata, ne ostavljajući značajnijega traga.„Veliki brat“ pobrine se da atmosfera „ne ta- lasaj“ opstane što je dulje moguće. Da, u načelu, osjećam se slobodnom izraziti mišljenje, antipatiju, prezasićenost ili zgađenost nad stanovitim pojavama javnoga života. Štoviše, držim da više i ne moram mnogo kompromitirati, zaštićena sam umirovljeničkim statusom, godina- ma, nekim tragom na kulturnoj sceni, možda dobrom reputacijom u ograničenoj, ciljanoj skupini. Jedino mi preostaje nadvladati nelagodu „pisanja u vjetar“, koja će nastati kad mi još vrući status skinu i nepovratno otpute u zaborav. To ide tako suptilno, tako vrtićki glupo, da se ne možeš niti iskreno naljutiti, a kamoli„ložiti“ na nepravdu: na mjestu gdje si se trudio biti uvjerljiv, strastven i istinit sada stoji neka nakazica s pulsirajućim„srčekom“, napušteno štene, rođendanska torta, balzam za uklanjanje čukljeva, zubna proteza, fotka s unukove pričesti ili vjenčanja, koji ti ne- pogrešivo daju do znanja tko si i gdje se nalaziš. Ti misliš da si slobodni strijelac u moru potkupljivih skribenata i štreberskih pera? Ili možda lučonoša slobodne misli među ropskim dušama? Onaj jedan iz Baudelairove pjesme,„uvijek ćeš Slobodni nježno voljeti more“? Dragi Pinocchio u Zemlji magaraca, upravo si za nove novcate magareće uši i rep dao dva čista zlat- nika: svoje slobodno vrijeme i smiren duh, do kojih se nevjerojatno teško dolazi. Zaslužio si doživotno ostati tu i podnositi šibanje cenzurom„na dnevnoj bazi“, dok se žališ zbog nedostatka slobode uz pomoć prijateljice kukavice, po zapisanommo- delu: „Kuku-kuku, pa I-A, to bješe njihov poj: / Dok kukavica kuka, on njače I-A svoj...“