Nova Istra

86 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Božica JELUŠIĆ SKRIVEN U ZAHODU U zahod sam se sakrio, I čekam da svi odu. Moj me je razred umorio, Htio bih samo na slobodu. Slobodan da sam od djece zvrkaste, Što se u brbljanju stalno nadmeću I nadimcima groznim me časte; O, nikad srpnja dočekati neću! Da sam od prokletog redara slobodan, Što sve zapisuje, pa se cereka. Najljepše mjesto je zahod zaključan, Da čovjek sjedeći zvono dočeka. (Prepjev: B. Jelušić) Sasvim je izvjesno to da udobnost jednoga zahoda/ormara/kućice na stablu/ smočnice i tavana neće potrajati vječno. Istjerat će nas iz naših skrovišta i prisiliti da se deklariramo, očitujemo, izrazimo pripadnost i boju, obznanimo stavove, spolna nagnuća, preferencije ukusa, slaganja i neslaganja, poslušnost ili pobunu. Reći će nam da smo odrasli, građani, obveznici vojske i poreznog sustava, vjernici neke cr- kve, dužnici domovini i zavičaju, da smo nečiji glasači, navijači, publika, sljedbenici, adoranti, pretplatnici te da nema besplatnog ručka ni slobodnih dana, koje negdje na drugome mjestu nećemo morati platiti ili odraditi. Dijete nekad skriveno u zahodu pušta bradu i brkove ili stavlja umjetne trepavi- ce – dakle, priznaje da je odraslo. Ulazi time u sustav, ozakonjuje svoje postojanje, registrira se, svrstava pod neki barjak, pjeva u crkvenom zboru, čita novine, prati društvene događaje, gradi karijeru, ispunjava glasački listić, otplaćuje kredit. Ono (to dijete) već sasvim sigurno zna da je sloboda zaklona i izuzetosti iz vreve bila samo fantazma, nešto nedostižno i neispunjivo. U međuvremenu, sigurno je pose- gnulo, barem površno, za religijama Istoka, pa drži da je slobodan onaj saddhu , koji pod datuljom meditira uz zdjelicu riže i nema nikakve osobne imovine, no njegov je primjer nemoguće slijediti zbog „različitosti kulturološkog obrasca“. Također ga muči dvojba o tome tko je slobodniji u biti: marljivi i ekonomski stabilni Sjevernjaci koji su se prodali „demonu sigurnosti“ ili, pak, žovijalni, ne-