Nova Istra

85 Božica JELUŠIĆ (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA du davati „na kapaljku“, ovisno o tome koliko smo im u određenom času potrebni, kao vjernici, sljedbenici, radna snaga, topovsko meso ili naprosto zaluđeni konzu- menti, uvjereni da je svijet velika robna kuća, lunapark i zaštićena kuća Big Brot- hera , u kojoj nas temporalno izlažu, ogoljene do kostiju, gomili gladnoj bestidne zabave, praznoga seksa i ismijavanja tuđih slabosti i ranjivosti? Kljukani lažnim vrijednostima i neprestance izlagani legitimnom nametanju stavova, ljudi vrlo često upadaju u stupicu nerazlikovanja prave i lažne slobode. Odnosno, Fromm bi to definirao da često ne znamo OD ČEGA i ZA ŠTO želi- mo biti slobodni. Na primjeru generacije šezdesetih, on ustvrđuje: „Mnogi od tih mladih ljudi (broj kojih je znatno porastao od kraja šezdesetih godina) nisu napre- dovali od slobode od do slobode za . Oni su se jednostavo bunili, ne trudeći se iznaći cilj prema kojemu bi se kretali, osim cilja slobode od ograničenja i zavisnosti. (...) U osnovi, njihov se ideal sastojao u tome da ponovno postanu mala djeca, a autori kao što je Marcuse razvili su ideologiju da je povratak u djetinjstvo – a ne razvitak do zrelosti – krajnji cilj socijalizma i revolucije. Bili su sretni dok su bili dovoljno mladi da bi ta euforija mogla trajati. Ali mnogi su, prepuni teških razočaranja, bez dobro utemeljenih uvjerenja, bez središta u sebi samima, prerasli to doba. Oni često zavr- šavaju kao razočarani, apatični ljudi ili pak kao nesretni fanatici destrukcije.“ Ovaj sažetak govori o promašenom traganju za slobodom. No, možda je vrijeme da detektiramo početak traganja, mjesto gdje prvi put osjećamo želju za oslobo- đenjem. Vraćamo se u ŠKOLU, na ključnu točku naše socijalizacije i prilagodbe drugima. KAMO SE SAKRITI, KAKO PREŽIVJETI? Čini se da je škola doista prva stuba našega osvještenja o ne-slobodi, ma kako to tu- robno zvučalo. Ondje počinje „bitka za uosobljavanje“, otimanje od terora prosječ- nosti, odbijanje besmislenih kalupa u koje bivamo gurani po kurikulumu i obra- zovnoj shemi. Ondje također dobivamo prve etikete„neprilagodljivosti“, saznajemo da se isticanje smatra manom, a utapanje u masi vrlinom te da prečesto izražavanje osobnog mišljenja može utjecati na naš opći status, poglavito na ocjenu. Što je sve u školi ugroženo? Distanca, privatnost, pravo na odustajanje, tišinu, ugodnu okolinu, nesviđanje i izražavanje istoga. Postoje redari-žbiri, običaj zapisivanja i tužakanja, od čega ćemo se bezuspješno nastojati osloboditi ostatak života. Postoje ljubimci, natjecanje s njima, bez obzira na naše fizičke i intelektualne granice; domaće zadaće koje smo zaboravili napisati, školski testovi od kojih nas može spasiti samo bolest ili smrt. Jednom riječju: piramida MORANJA i PRISILE, pod kojom se naša slo- boda guši kao zalutala mačka, koja nikada neće naći izlaza. Evo kako to sažeto u pjesmi opisuje Kalli Dakos: