Nova Istra

84 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Božica JELUŠIĆ više-manje u doba SEDAM SMRTNIH GRIJEHA (oholost, škrtost, bludnost, zavist, lakomost, srditost, lijenost), lako je vidjeti kako se odražava širenje osobne slobode na račun smanjivanja slobode drugih: oholi su„slobodni“ od empatije, škrti odbacuju odgovornost za siromašne, bludni ne vide ograničenja za svoje strasti, zavidni zadaju bol uspješnijima, lijeni zaustavljaju napredak, lakomi uzimaju od slabih bez osjećaja krivnje, gnjevni i srditi guraju ljude u pogibelj. Svi redom tuma- če to „osobnim slobodama“ i „pravom na vlastiti odabir“, rugajući se pojmu vrline i izvrćući esencijalni pojam slobode kao takve. Čini se da je dotični filozof veoma analitički prišao ovoj temi, o čemu svjedoči i ovaj ponešto opširan odlomak: „Oni koji još nisu shvatili da je sloboda živi te- melj reda, da ona nikome ne može biti poklonjena, već samo od svakoga preuzeta, kao besprimjerna pogibelj, da je ‘nespojiva sa slabošću’ tj. nespojiva s egoizmom, beznačajnošću, kombinatorskim duhom, laktaštvom, oportunizmom, bijegom od odgovornosti, uobraženom glupošću i lijenošću duha, štovanjem novca, razmetlji- vim tonom, blefiranjem i sentimentalizmom – koji su sva demagogija, s kulturom lakog i vratolomnog uspjeha, sa strahom od udarca jasnih riječi – ukratko, sa svim onim što karakterizira politikantske običaje naših pseudodemokracija (istaknula B. J.) i ukuse njenih ‘masovnih publika’ što ih kljukaju i izrabljuju kino, loše knjiške uspješnice i publicitet onih koji još nisu shvatili da je sloboda nespojiva sa svim tim. A oni koji ne znaju dokazati da su sve to shvatili, nemaju se prava nazivati demo- kratima i ne zaslužuju ništa bolje od diktatora“. Dakle, zrelo poimanje slobode uvijek pretpostavlja odgovornost , po čemu je ona „temelj reda“, dok sve druge opcije vode u kaos i anarhiju. Za slobodu valja sazrijeti u onom šekspirijanskom duhu:„ u svoje doba zori drvo svako, / i ja do uma jednom dozrijeh tako“. Ali pitanje je što je to zrela ličnost, kojoj se daje mogućnost odluči- vanja, glasovanja, samostalnog života? Postiže li se to automatski, s 18 ili 19 godina, i zašto onda zrelost mora biti „nespojiva s egoizmom, beznačajnošću, kombina- torskim duhom“, preciznije, s laktaštvom, oportunizmom i sirovom ambicijom, na koje mlade ljude uglavnom pripremaju škola, obitelj i javni život, dajući im negativ- ne primjere takozvanih „ličnosti“ u fokusu javne pozornosti: zabavljača, sportaša, biznismena, političara, ostrašćenih propovjednika, šarlatana, sektaša, obmanjivača i lažnih dobrotvora svih vrsta, preko noći promoviranih u društvene idole? Kako da mladi čovjek ostane imun, ako mu se implicitno poručuje da slobodan može biti samo onaj koji je bogat, moćan ili povlašten , dakle izuzet od pravila, za- kona i posljedica? Ako se neukost, glupost, lijenost duha i koruptivnost karaktera snagom novca pretvaraju u grandiozne vrline, tko će povjerovati da „kultura lakog i vratolomnog uspjeha“ dugoročno vodi u propast, ruši civilizacijske stečevine i čini nas robovima kapitala, tehnologije i pokvarenih političkih elita, koje će nam slobo-