Nova Istra

71 Goliarda SAPIENZA NOVI PRIJEVODI njih mjeseci ostaviti na miru. Mogli su ga ostaviti da i dalje svira klavir i sve bi bilo isto. Sad i meni daju prahove i prahiće, no ja ih ne uzimam, bacam ih u koš. Ionako će bit’ ono što mora bit’. U pokrivaču je jedna utkana vlas usred roza boje. Moja je. Od ovoga ljeta, kada ustanem, nađem pun jastuk kose. A onda, svakog ih dana posvuda sijem. Pletenica je postala tanašna poput one Zoeine kada sam bila mala. Kako mi je zavidjela na kosi! Previše mi ju je češljala. Nadajmo se da je salon otvoren, ošišat ću se. Ionako sad već... svi nose kratku kosu i ne dâ mi se plesti te četiri niti što su ostale. Ako je otvoren, napravit ću to; deset minuta da se ošišam, deset da platim, a onda, blizu mi je kuća, stići ću na vrijeme dati Turiju da sisa. Ako je zatvoren, vratit ću se sutra. Valja uvjeriti mog supruga: izgubila sam kosu, bolje je da je kraća. Kako su mi teške grudi! Moram se požuriti. I ovaj ovdje uživa četkajući mi kosu! Neka se požuri! Turi zasigurno plače. Sada je Zoe postala plavuša i možda se više ne sjeća kad me češljala. Ja se dobro sjećam. Toliko sam se dosađivala da bih počela brojiti. I noću s mojim mužem, kad se on počne trzati i koprcati nada mnom, brojim. Brojim sve dok ne zaurla i onda mogu zaspati. Teta Concetta mi je to rekla na dan mojega vjenčanja: „Ako ti se sviđa, sretna si, ako ne, broji.“ No, ja sam to sama otkrila, brojiti i kačkati, ako ti vid pomogne. Godinu za godinom njezina je kosa zadobila sve tamniju boju. Bilo je to jedino što je njegovala. Prala ju je svake nedjelje, četkala svaku večer. I tako te večeri pred zrcalom – koliko je prošlo da se nije pažljivo pogledala? – vidje lijepo modeliranu i sjajnu lubanju s blistavom crvenom perikom. Da, znam da sam ja kriva. Ja sam točna, ali zaboravila sam. Sasvim zaboravila. Možda i stoga jer smo umjesto uobičajenog mjesta – ispred Rinascentea na Piazzi Fiume – odlučili vidjeti se ovdje, na uglu, ispod moje kuće. Danas, vrativši se s posla, našla sam ga ondje gotovo mrtvog naspram zida. Pokušala sam razgovarati s njim, ali nije odgovorio. Povukla sam ga, no bio je tako zgnječen među ciglama da mi je ostala ruka puna otpadaka žbuke, a među prstima komad njegove istrunule jakne. Stalno je kišilo ovih dana. Poštovana gospođo, ja sam imala užasan život, ne mislim financijski: bili smo bogati i sada kad sam ostala sama, imam upravo toliko koliko mi treba za dostojan život, no morala sam iznajmiti dio kuće u kojoj sam rođena. Moj otac bio je sudac. Kao što rekoh, ne