Nova Istra

68 NOVI PRIJEVODI Goliarda SAPIENZA rezultata: ovaj ispružen na podu u lokvi krvi, kako je puno puta pročitala u Paese Sera, i ovi drugi, odlučni, u svojim uniformama, razgovaraju s portirom i gledaju gore prema njezinu prozoru... Nemojte nikom reći jer sam ja, kao što znate, osoba na položaju, vrlo cijenjena, i vi razumijete, da se sazna, izgubila bih... nije toliko zbog poštovanja, no moj posao zasnovan je na tome... sâm moj kruh. Sama sam. Da nisam sama, da imam oca, supruga koji me izdržava, mogla bih si i dopustiti luksuz da vam se povjerim, da ispričam svoje zamisli... ali ovako... vi znate kako je, moram uvijek izgledati hladno i odmjereno ne bih li očuvala mjesto koje sam stekla. Nemojte nikom reći da navečer, iza zatvorenih vrata, kad sam sigurna da me nitko ne vidi (vi znate da živim sama), radim konstrukcije s pomoću kocki, da, radim konstrukcije. Gradim vile, gradove, crkve. Jasno, to je smiješno, znam, no jako mi se sviđa. Ono što mi se posebice sviđa, i uistinu to ne bih smjela reći, jest krojiti i šivati vjenčanicu za lutku koju mi je Carlo poklonio; vjerujem da će se uskoro udati i imam puno posla, shvaćate, dvanaest sve u svemu... Mogla bih biti normalna da probavljam. No, ne probavljam. Od rođenja ne pro- bavljam. Ispričali su mi da nisam podnosila nikakvo mlijeko i čisto je čudo što sam se razvila. Čudom . To je govorila Maria jer je vjerovala u čuda. Ja nisam nikad vje- rovala u njih; mislim da to čudo nije bilo ništa drugo no sitan prah što se umiješa u vodu i koji ti daju u biberonu * (torta od jabuke i lagane kreme). Doista. Maria me hranila tim sitnim prahom što se tada mogao naći samo u Švicarskoj. Sada je Maria mrtva. Kasnije je mama, ona koja je govorila kako bi radije počinila samo- ubojstvo no sahranila svoje dijete, doživjela smrt Carla, koji je bio malo stariji od nas, a i Terese koja je rođena poslije mene. Ma kakvo samoubojstvo. Umrla je zbog jedne kokice koju je skupa sa svojim bratom cijelu pojela na proslavi rođendana tete Mariette. Da, teta Marietta kaže da je umrla zbog toga jer je nije probavila. Ona još životari i svaki je četvrtak posjećujem; ponudi mi, kao i uvijek, čaj i kekse. „Da, da, mi smo dugovječna obitelj“, kaže teta Marietta i govori mi kako su umrla njezina braća: svi poslije devedesete. No, zaboravi da su njezina djeca umrla prije no što sam ja išta razumjela i da sam od njezinih nećaka ostala samo ja. Sad, ja sam dosta zdrava, ali ne probavljam. Čim nešto pojedem, napuhne mi se želudac. No, da, mogu piti čaj, stavim puno šećera. Ali, ostalo... možda bih trebala drukčije živjeti, tj. više se kretati, no s obzirom na posao kojim se bavim, to je nemoguće, a onda, ne volim hodati, plivati. Mrzim ikakvu fizičku aktivnost. Uvijek sam to mrzila i zbog toga volim posao što radim, sjedim i odgovaram na pitanja. Međutim, u posljednje me vrijeme počelo brinuti ovo s probavom. Počela sam se bojati da imam loš zadah