Nova Istra

57 Paula pl. PRERADOVIĆ NOVI PRIJEVODI Gle, galebi sad tiču mora raz, Sad gle ih k svodu modrome u lietu, Gle večernjega sunca rujni slaz Šaljući cjelov mira trudnom svietu. I žutilovke gledam busni šar I borovice zrnjem načičkane, I površju po morskom crven žar, Gdje sad će sunce sjajno da zapane. Tad tisuć zviezda iz mora uzlazi, A mjesečine svjetlo srebrostrujno Okoliš sav mi drag preobrazi, Te svaki vlat mi zbori milozujno. Taj snivah san uz milen zaborav, Da sapinje me pûti sputna sila, Daljinom da me nepreglednom jav Od tebe dieli, domovino mila! SNI LJUBAVI St. Pölten, proljeća 1905. Kad bi se izpisat sne ljubavne htjelo, Koji se snili, odkad stoji sviet, Ogromnih bi knjiga na sviet došlo djelo, Kakovih ne bje, odkad stoji sviet. Kad bi u studence sve se suze zbrale, Koje se lile, odkad stoji sviet, Jer su one suze sve se u ništa dale, Puklo bi more, u kom gine sviet.