Nova Istra

51 Mate ĆURIĆ, Pula JUNACI NOVOGA DOBA Već četvrt stoljeća, bez dana bolovanja, zabušavanja, preskakanja dolazim na svoje radno mjesto s kojega imam povlašten pogled na obližnji park. U njemu je bista bi- skupa Dobrile, a park se nalazi na Trgu biskupa Strossmayera, iza je jedna od naj- starijih katedrala na svijetu, a ispred su klupe i pogled na more. Mjesto za počinak i odmor, ako na njima nisu moji stalni znalci koji me jednoga lijepog jesenjeg dana podsjetiše da su srasli s klupom i parkom i postali gotovo kao biskupova brončana bista. Malokad ih nema, uglavnom kada je lošije vrijeme, ali ni to nije pravilo; možda je za njihov povremeni nedolazak jedino pravilo da su presušili. Obližnja trgovina u kojoj kupuju svoju litru obveznog zadovoljstva ili svakodnevne doze teško da je u ovih četvrt stoljeća ostajala bez pića. Možda jest? Ne, sigurno je ostajala bez toalet- papira, kave, ulja, šećera, praška za pranje..., ali bez pića nikako. Možda su presu- šili dobročinitelji koji mojim likovima s klupe – nazvat ću ih Junacima biskupova parka – udijele pokoju kunu za onu stalnu litrenku vina ili piva, no mogao bih se kladiti da je vino češće na gozbi, a tko bi još mogao presušiti u tom njihovu rijetkom nedolasku, teško mi je reći. Na njih nikada ne bih ni pomislio. Kako da presuše kada četvrt stoljeća svakodnevno, ponekad i po cijele dane, ali uglavnom u onom udarnom radnom terminu od marende do povratka škverana s posla, sjede na svojim klupama – ponekad zbog samo njima poznatog razloga promijene klupu s ove strane parka bliže mojem pogledu i presele se na suprotnu stranu, ali stvarno ponekad – nikada ni dana nisu radili, osim ako njihov hod po trnju od klupe do trgovine po novu bocu pića ne smatramo radom. Ja radim, vraški sam se svih ovih godina iskrivio nad pisaćim mašinama, a u tih četvrt stoljeća našeg druženja preko prozora i parka promijenio sam i one stare, teš- ke i meni najljepše, pa one glomaznije i neugledne Olimpije , pa manje, pa na struju i sve do prvih računala, kada si se zbog nove tehnologije – a uvijek sam od tehnike