Nova Istra

43 Mladen JURČIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST jeme i kako djeluje. To je vrlo teško objasniti osobi sa strane, ali bavili su se teorijom koja govori da za svakoga od nas postoji savršeni put kojim prolazimo kroz svoje vrijeme, ako posve pravilno iskorištavamo sve mogućnosti koje nam vrijeme pruža, koje unekoliko i jesu vrijeme, a ne pravimo niz posve pogrešnih izbora, pogrešaka i skretanja jer time propuštamo bitne mogućnosti, pa zapadamo u besmisleno luta- nje. Bavili su se zadržavanjem... na neki način povratkom vremena. Pitali su se što bismo i koliko dobili kad bismo mogli zadržati vrijeme, pa čak i vratiti izgubljeno... rasute mogućnosti, prilike koje smo propustili, a koje nam sržno određuju život i upućuju ga u određenome, obično lošemu smjeru. Ovu zgradu zvali su„Kuća rasu- toga vremena“... – Slabo se nasmiješila. S nevjericom ju je motrio. – Ja sam uludo rasuo vrlo mnogo vremena, pravo bogatstvo. Takva istraživanja posve bi mi odgovarala. – Osjećam da je to i moj problem – ozbiljno je odgovorila. – A tko ga nema? Zato sam i došla da vidim... Jeste li bili jedan od njihovih... suradnika... kad ste ovdje? – Ja? Nikad prije nisam čuo za tu tvrtku. Rekao sam vam da sam ovdje bio u turističkom aranžmanu. Jučer mi je trebao biti posljednji dan. Osim što sam i pro- tiv svoje volje duže ostao, učinilo mi se da se otok posve promijenio. Kao da se..... povećao, a sasvim sam siguran da ove zgrade u protekla tri tjedna nije bilo. Ali vi mnogo znate o tom institutu? Jeste li ovdje radili? Oči kojima je netremice zurila u njega bile su vrlo lijepe, pa bi u bilo kojoj drugoj prilici bio sretan da ga motri takva žena. – Da, jesam – priznala je – ali samo kratko, prilično davno. Posao je bio podosta naporan i... Premda sam vjerovala da sam sposobna znanstvenica, nisam izdržala. No, ipak je bilo vrlo zanimljivo. – Da, iznimno zanimljiv posao. Još nikad nisam sreo znanstvenicu te vrste. Ponovno se nasmiješila. – Oprostite, nisam se predstavila. Željka Milas. Rukovali su se. – Već samVam rekao ime, ali nije baš zvučno, pa ću ga ponoviti. Zvonimir Traljak. No, Vaše ime jest dojmljivo. – Suzio je oči, pokušavajući se sjeti- ti. – Čuo sam za Vas, a čim samVas ugledao, učinili ste mi se poznati. – Jeste li sigurni da prije niste bili ovdje? – brzo ga upita. –Možda ste sudjelovali u... nekim pokusima jer bilo je mnogo ispitanika. Moguće je da se ne sjećate. Po- nekad se javljalo takvo djelovanje, gubitak sjećanja, suprotno od povratka vremena. Otkako je prije više godina došlo do kvara, do nesreće, sve se poremetilo, pa su ubrzo napustili zgradu i otok. – Kakva je to nesreća bila? – zanimalo ga je. – U to doba više nisam radila ondje, a izjave za javnost bile su vrlo šture. Malo se govorilo o tome, no doznala sam kako se pokazalo da vrijeme... čudno, da se pone-