Nova Istra

42 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Mladen JURČIĆ nilo mu se da odozgo čuje glasove, pa je polako prišao stubištu. Trošne stube vodile su do odmorišta na polukatu, odnekuda izvan njegova vidokruga dopiralo je žuto svjetlo. To nikako nije bila mjesečina koja je sjala kroz prozore. U dnu stubišta po- novno je glasno pozvao, a onda naglo zastane čuvši korake. Staro je drvo škripalo pod nečijim nogama, koraci su silazili, a onda se na odmorištu pojavi lijepa žena koju je sreo na stazi duž obale. – Ovdje ste? – upitao je nespretno i zblenuto. – Ima li gore koga? Kuća baš ne izgleda kao pogodno boravište. – Još jednom: dobra večer – nasmiješila se, ali joj se u glasu osjećala još izrazitija nelagoda nego prije. – Ne, u kući nitko ne boravi... Tu je bila tvrtka... Zapravo neka vrsta instituta. – Institut? – začuđeno će Zvonimir. – Odlično. Bih li nekoga mogao pitati kad polazi brod ili kako da stignem na kopno? Rekao sam vam da, premda je trebao, brodić nije došao.Već znate da sam bio korisnik turističkoga aranžmana koji pruža „robinzonski odmor“ na pustome otoku, pa zavisim o opskrbi s kopna. Gore vjero- jatno imaju telefone, pa bih zamolio... – Ne, ne – prekinula ga je neprimjereno uzrujano. – Gore nema nikoga. – Vidim svjetlo – ukazao je. – Ne, to je... Vjerujte mi, nema nikoga. Već su se davno odselili, a telefoni su isključeni. I sami vidite u kakvom je stanju zgrada. – Ali svjetlo... – ponovio je smeteno, osjetivši da nešto nije u redu. – Imate li mobitel? – Nemam – odgovorila je nesigurno. – Pokvario se, a ovdje često nema signala. – Dakle doista me prati peh. A čime se ta tvrtka... institut bavio? – Ah... – oklijevala je, očito tražeći riječi, ili je možda smišljala što da kaže, ali zašto bi ga zavarala? – Turizmom? – pomogao joj je. – Ne... bila je to znanstvena tvrtka. – Je li? Na pustom, usamljenom otoku? Što su istraživali? Još je stajala na stubama poviše njega, motreći ga. Čak i u slabom svjetlu koje je dopiralo odozgo vidio je da joj lijepe oči imaju tjeskobni, upitan izraz. – Jesu li proučavali život u moru? – Nisu – rekla je polako, a onda kao da je odlučila odgovoriti. – Bavili su se vremenom. – Vremenom? – Da, proučavali su djelovanje i učinak vremena na razne mogućnosti koje su njegov sastavni dio, a javljaju se ako se vremenom posve pravilno koristimo i ne pravimo kardinalne pogreške. Htjeli su u što većoj mjeri spoznati što je uistinu vri-