Nova Istra

257 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA 3. Tektonika kaosa: Prolom slika na praznome nebu Vidjeli smo kako se teorija arhitekture od 1960-ih godina postupno okreće od je- zika prema slici. Prateći zbivanja u području tehnologije i estetike njezina se us- mjerenost na komunikacijske obrasce sve više pokazuje izazovom za tumačenje. U filozofijskome diskursu sve je to posredovano prijelazom iz ontologije u epi- stemologiju, to jest iz logike bitka u kibernetiku događaja. Umjesto zadivljenosti ravnim linijama i linearnošću gradnje u beskonačnome nizu sukladnu razvitku gra- da-stroja, nalazimo se u međuprostoru između zahtjeva za jednostavnošću oblika i složenošću funkcija. Razdioba urbanih prostora na zone rada i dokolice unutar kontinuuma grada kao povijesnoga organizma koji se periodično oživljava u svojim obnovama gradskih jezgri, stilova i tipologija poput europskih drevnih prijestolni- ca ne može se više održati bez radikalne promjene koncepta sučeljavanja „staroga“ i „novoga“. Usto, industrijska se baština arhitekture danas iznova otvara pitanjem o preuređenju u umjetničke projekte življenja sukladno demokratiziranome duhu sudjelovanja građana u svim aspektima odlučivanja. Sve se to, međutim, od kraja 1980-ih godina dovodi u pitanje kada u središte interesa globalnoga kapitalizma s neoliberalnom ideologijom„racionalnoga izbora“ ( rational choice ) pojedinca, priva- tiziranjem javnih prostora i sve većim udjelom kulture i kreativnosti u informacij- skoj ekonomiji ulazi sinteza forme i funkcije. Arhitektura korporativne složenosti ( complexity ) potrebuje spektakularne objekte. Njihova je značajka da su u para- doksalnoj svezi/odnosu singularnosti i nadomjestivosti. Kako je to uopće mogu- će? Jednostavno, ono što je neponovljivo u izvedbi postaje replikom zahvaljujući simulakrumu objekta. Biti-kao-izvornik bilo bi neumjesno. Uostalom, na to nije ni mislio Robert Venturi i suradnici u programatskoj knjizi postmoderne Učiti od Las Vegasa (Learning from Las Vegas) iz 1972. godine. 28 Kada u prvi plan izbija este- tiziranost nove slike događaja, sve se okreće spram užitka oka u zadivljenosti veli- činom, uzvišenošću i mogućnošću apokalipse. Pogled otada vodi tijelo labirintima grada, a nije više u funkciji ravnoteže svih drugih osjetila. U knjizi Gevorka Harto- oniana, Kriza objekta: Arhitektura teatralnosti u Predgovoru koji je napisao poznati teoretičar „kritičkoga regionalizma“ Kenneth Frampton ukazuje se na problem na- sljeđa pojma montaže iz povijesti filma, vizualnih umjetnosti i filozofije. Naime, po- znato je kako su ruski konstruktivisti zamišljali projekt novoga grada polazeći od ideje kamere kao produženoga ljudskoga oka. „Treće oko“ nije ravnodušno spram kretanja ljudskoga tijela i drugih objekata u prostoru. Posve suprotno, ono postaje 28 Robert Venturi, Denise Scott Brown i Steven Izenour, Learning from Las Vegas: The Forgotten Symbolism of Architectural Form , The MIT Press, Cambridge-Massachusetts, London, 1972.