Nova Istra

248 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ događaja. Dostatno je kazati da im je namjena dvostruko kodiranje percepcije u in- formacijsko doba: (1) uporabno i (2) estetsko. Razvitak kompjutorske tehnologije smjera stoga strelovito prema vizualizaciji pojmova. To je strogo pravilo prelaska iz lingvistike u vizualnu semiotiku. Ako je slika u tehničkome smislu nastankom komputacije postala „izračunatom slikom“, kako to tvrdi teoretičar novih medija i posthumanizma Friedrich Kittler, 18 tada se arhitektura ne može više otkloniti od procesa zasljepljujuće vizualizacije. Povratak u zlatno doba modernoga ikonoklaz- ma nalik Le Corbusieru ili Loosu ne može biti drugo negoli posvemašnji estetski promašaj s dalekosežnim posljedicama. Zašto onda u tonu plemenite nostalgije za izgubljenom nevinošću svih drugih osjetila u tekstu Juhani Pallasmaa prevla- dava kritička doza otklona od sadašnje uronjenosti arhitekture u otrovne vode sli- kovnosti? Nije li to „već viđeno“ u Baudrillarda, Viriloa, pa čak i u Derride koji je diskretno među prvima najavio put mišljenja dekonstrukcije pisma unutar kojeg i arhitektura traga za novim šiframa vlastite raskorijenjenosti nakon što je ostala bez svojega metafizičkoga jezika? 19 Bez obzira na sve to, ipak u pravilu preostaje taj no- stalgično-melankolični ton u raspravi još od Adorna i Benjamina 1930-ih godina. Podrijetlo mu je u mesijanskoj postavci o konstelacijama umjetnosti kao fragmen- tarnoga niza slika s kojima moderni grad nadilazi svoj pad na razinu „otuđenosti“ i „banalnosti“ protijeka života. Ne može se zanijekati da Pallasmaa iznimnom stil- skom vještinom ne podaruje preciznu analizu odnosa filozofije, umjetnosti i arhi- tekture spram slikovne situacije„danas“. Štoviše, veličina je njegova pothvata upravo u tome što pokazuje na mnoštvu primjera iz usporednih svjetova života kako se tjelesnost konstituira višeosjetilno, a ne tek svođenjem na vidno polje pojačano in- tenzitetom umjetne svjetlosti. Ono što je u njegovu promišljanju nadasve intrigantno proizlazi iz holističkoga pristupa složenosti „višeosjetilnoga“ iskustva. Poput Waltera Benjamina i on uzi- ma dodir osnovnom dimenzijom arhitekture. Dohvatiti predmetnost stvari znači imati s njima neposredan odnos. U susretu s okolinom čovjek se iskonski osjeća habitualno tek onda kada, govoreći hajdegerovski, gradi, stanuje i misli kazivajući stvari njihovim imenovanjem. Ni jedno osjetilo nije u tom pogledu logički-povije- sno prvotno. Hoće li se odrediti bit arhitekture prema onome što riječi označava- ju bez posredovanja medija, bez tehničkoga dodatka pisma ( supplement ), mora se krenuti od nultoga stupnja dodira. U njemu se sabiru svi drugi opažajni doživljaji. 18 Friedrich Kittler,„Pismo i broj: Povijest izračunate slike“, Europski glasnik , br. 10/2005., str. 471- 484. S njemačkoga prevela: Martina Horvat. 19 Vidi o tome: Peter Brunette i DavidWills:„The Spatial Arts: An InterviewWith Jacques Derri- da“, u: Peter Brunette i DavidWills, Deconstruction &The Visual Arts: Art, Media, and Architec- ture , Cambridge University Press, Cambridge, 1994., str. 9-32.