Nova Istra

246 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ opažaja, pogleda i slike zacijelo se izazovnim za promišljanje može smatrati ogled finskoga arhitekta i teoretičara Juhani Pallasmaa, Oči kože: Arhitektura i osjetila (The Eyes of the Skin: Architecture and the Senses) iz 2005. godine. 13 Njemu se mogu pridodati dvije knjige australskoga teoretičara arhitekture i urbanizma Gevorka Hartooniana, Kriza objekta: Arhitektura teatralnosti (Crisis of the Object: The Ar- chitecture of Theatralicity) iz 2006. te Arhitektura i spektakl: Kritika (Architecture and Spectacle: ACritique) iz 2012. godine 14 , kao i knjiga ScottaMcQuirea Medijski grad: Mediji, arhitektura i urbani prostor (The Media City: Media, Architecture and Urban Space) iz 2008. godine. 15 Razabiremo da se interes za shvaćanjem suvremene arhitekture, osobito u djelima Gehryja, Eisenmana, Tschumija, Hadid, Kolhaasa i Himmelb(l)aua, nastoji izvesti u svezi/odnosu s najnovijim teorijskim refleksijama o problemu slike u digitalno doba s obzirom na nastanak novoga tipa društva i kul- ture. Arhitektura se stoga određuje kao medijska konstrukcija, komunikacija, spek- takl, vizualna paradigma. U svim tim pokušajima teorijskoga uvida u bit slikovnoga obrata ili„otjelovljene slike“ na djelu je svojevrsna kritika arhitekture koja se svela na tiraniju jednoga osjetila i svoju zadaću spoznajno-kritičkoga prevrednovanja duha modernosti jednostavno prebrisala u korist promatralačke euforije pogleda u „pra- znu uzvišenost“. 2. U vidokrugu medija: Estetizacija grada Vratimo se počelima. Za Platona „oko uma“ označava najviše metafizičko osjetilo čovjeka. Gledati u svjetlo ideja, kao što je poznato iz njegove alegorije o špilji, pret- postavlja sljepilo osjetila koja pripadaju tjelesnosti kao što su to sluh, opip, miris i okus. Vid se na začudan način uspostavlja vodećim osjetilom još u iskonu grčke metafizike. Nije nipošto slučajno što će to biti i glavnom metaforom novovjekov- ne filozofije. Njezina se temeljna značajka određuje „metafizikom svjetla“. Vidjeti označava misaono dohvatiti svijet do stupnja postojanosti bitka. Čak se u jeziku koji nosi tragove ove vladavine osjetila vida u cjelini zbiva prožimanje s iskustvom svijeta kao uvida, viđenja, razvidnosti, rasvjetljenja. Vidjeti unaprijed ono što ne postoji „ovdje“ i „sada“, ili je to, pak, za sve druge ljude neprovidno označava spo- sobnost proroštva. Jezik se, dakle, u bitnome svodi na univerzalnost osjetila vida. 13 Juhani Pallasmaa, The Eyes and the Skin: Architecture and the Senses , Wiley & Sons, London, 2005. Hrvatski prijevod: „Oči kože: Arhitektura i osjetila“, Europski glasnik , br. 14/2009., str. 619-651. S engleskoga prevela: Nada Zoričić. 14 Gevork Hartoonian, Crisis of the Object: The Architecture of Theatralicity , Routledge, London- New York, 2006. i Architecture and Spectacle: A Critique , MPG Books Group, 2012. 15 Scott McQuire, The Media City: Media, Architecture and Urban Space , SAGE, London, 2008.