Nova Istra

244 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ u svjetlu„aktualnosti“ suvremene arhitekture. Nelagoda proizlazi otuda što vrijeme gubi u sebi razlikovne crte triju dimenzija ili ekstaza. Sve se to očituje u strukturi i tipologiji gradnje. Građevine kao slike-objekti poput, primjerice, muzeja suvre- mene umjetnosti u Grazu, tom napuhanom žabolikome obliku, nisu tek znakovi potrošačke civilizacije bez dubljega značenja. One su slike-kao-događaji u pokretu (video i film) i slike-kao-objekti (fotografije). Primijenimo li na arhitekturu razdio- bu Gillesa Deleuzea s obzirom na njegovo shvaćanje filma kao slike-pokreta i slike- vremena, dospjet ćemo do praga rješenja paradoksa o kojem je ovdje riječ. 9 Slika- pokret pripada arhitekturi koja polazi od konteksta grada kao nositelja značenjskih procesa. Tome nasuprot, slika-vrijeme odnosi se na događaj koji se pokušava kon- trolirati uvođenjem nadzornih kamera na svim točkama frekvencije od raskršća, javnih zgrada, privatnih kuća, terminala, stadiona i muzeja. Taj događaj nije nešto postojano i fiksno. On se „događa“ u valovima nepredvidljivih stanja. Između inih teror je postao najšokantnijim uvjetom mogućnosti prikazivanje neprikazivoga. O tome vjerodostojno svjedoče postavke Paula Virilioa o „brzini“ i „katastrofi“ kao događaju. Medijska tvorba stvarnosti odnosi se izravno na vizualizaciju suvremene arhitekture. 10 Dostatno je osvrnuti se oko nas. Na svim ne-mjestima od zračnih luka do ulica i muzeja, posvuda nas prate sjene video-klipova, bljeskovi svjetlosti sa sučelja mobilnih telefona, posvemašnji prolom slika kao informacija. Pitanje o odnosu arhitekture i slike još nije dostatno teorijski razjašnjen u suvre- menim interdisciplinarnim pristupima. Kao dokaz tome u prilog navodi se da po- jam„slike“ ne nalazimo čak ni u indeksu antologije arhitektonske teorijske kritike u djelu K. Michaela Haysa objavljenoga 1998. godine. 11 Postoje dobri razlozi za ovo „zakašnjenje“. Među njima je zacijelo glavni u tome da se arhitektura razumijevala svagda diskurzivno, sa stajališta metafizičkoga prvenstva logosa kao jezika. U slu- čaju utopija moderne arhitekture ne treba okolišati. Svi su vodeći arhitekti novoga doba provodili temeljnu ideju avangarde o kući za stanovanje kao stroju-objektu bez ikakvih referencijalnih ostataka klasičnoga doba. Slika je bila sustavno poti- snuta u mračne prostore nesvjesnoga. Ili je bila jednostavno shvaćena onako kako su to mislili i provodili Adolf Loos u arhitekturi i Kazimir Maljevič u slikarstvu. Kraj ornamentalnosti i svijet nepredmetnosti sliku je sveo na elementarne osjećaje. 9 Gilles Deleuze, Film 1: Slika-pokret , Bijeli val, Zagreb, 2010. S francuskoga prevela: Mirna Ši- mat; i Film 2: Slika-vrijeme , Bijeli val, Zagreb, 2010. S francuskoga prevele: Mirna Šimat i Maja Ručević. 10 Paul Virilio, L’accident originel , Galilée, Pariz, 2005. 11 K. Michael Hays (ur.), Architecture /Theory since 1968 ,The MIT Press, Cambridge-Massachu- setts, London-NewYork, 1998. Vidi o tome: Philip Ursprung,„Izgrađene predodžbe: Predstav- ljanje grada“, Europski glasnik , br. 14/2009., str. 674. S engleskoga preveo: Mijo Pavić.