Nova Istra

228 OGLEDI I ZAPISCI Jelena LUŽINA cijelom krležijanom , koja nesumnjivo uključuje i građanski životopis njezina autora. U jednoj od Čengićevih knjiga, u natuknici u kojoj je skriptor (Čengić) zabilježio priču o Krležinoj evokaciji trenutka Belina konačnog odlaska, naime priču o Kr- ležinu intimnom doživljaju Beline smrti, evidentirana je formulacija kako je Bela otputovala u samo praskozorje, uz cvrkut ranojutarnjih ptica... Krleža je bio jedan od Gašparovićevih „strateških pisaca“, jedan iz njegove eks- kluzivne spisateljske trijade koju je intimno i radno nazivao „tri K-a hrvatske knji- ževnosti“: Krleža, Kamov, Kranjčević. Svakoga je planirao „razraditi“ u zasebnim knjigama. Dospio je napisati i objaviti dvije, u svakom pogledu iznimne. Mono- grafiju o Kamovu, objavljenu 2005. godine (u formi besprijekorno cizelirane i još besprijekornije dopunjene verzije vlastite doktorske disertacije obranjene godine 1987. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), hrvatska književna zna- nost s pravom smatra najcjelovitijom studijom o ovome autoru, uopće. Knjiga o Kranjčeviću se, nažalost, nije dogodila iz krajnje opravdana razloga: autor je otputo- vao , naglo i posve neočekivano . Prvu monografiju iz svoga projekta o „trima K-ovima“, superiornu knjigu o Kr- ležinoj dramatici, Darko Gašparović objavio je još 1977. godine ( Dramatica krle- žiana , Biblioteka Prolog, Mala edicija, knjiga 3.). Početna verzija njezina teksta najprije mu je „poslužila“ kao magistarski rad obranjen 1976. godine ( cum laude , dakako). Neobičnost koja se ne smije preskočiti jest podatak o stvarnome začetku te ka- pitalne knjige: naime, Gašo ju je osmislio i započeo pisati u Skopju, u vojnome za- tvoru u kojemu je 1972. godine ležao kao osuđeni ročnik nekadašnje Jugoslavenske narodne armije, inkriminiran i sankcioniran za „hrvatski nacionalizam, kontrare- volucionarnu djelatnost protiv naroda i države i pokušaj rušenja državnog sistema“. Naime, opasni je Gašo tadašnji državni „sistem“ krenuo rušiti na posve autorski način: u pismu upućenom svojoj baki, napisao je i nekoliko opaski o krajnje ne- primjerenoj preraspodjeli jugo-deviza, mahom zarađivanih u hrvatskom turizmu te potom „detaširanih“ u Beograd i „dijeljenih“ sukladno priličnu nejasnim i očito nepravednim partijskim„bratstvo-jedinstvenim“ kriterijima. Dok je gandijevski čamio u skopskome vojnom kazamatu – gdje je godine 1913. bio, nakratko, zaglavio i samMiroslav Krleža! – Gašo je prevrtao po ranim drama- ma svoga prvog K-autora, onima iz glasovitoga ciklusa Legende . Najprije je, dugo, prevrtao napamet i po sjećanju (izbori knjiga u knjižnicama nekadašnjih vojnih, tzv. JNA, kazamata bili su očekivano„jednoobrazni“), a onda su mu, uz dopuštenje zatvorskih vlasti, od kuće poslali dvije-tri najnužnije knjige. Pokušavam zamisli- ti što li je, 1972. godine, ubogi „komesar“ skopske zatvorske „sekcije“, siromašak, mogao misliti o završnommonologu Kristofora Kolumba, kojim je poentirana Kr-