Nova Istra

227 Jelena LUŽINA, Skopje (Makedonija) PARTIRE, PARTIRÒ... 1 * U spomen Darka Gašparovića Kad god bi bilježio ili (ko)memorirao odlaske osoba kojima je znao biti naklonjen, bilo da se radilo o zbiljskim personama ili tek o fikcionalnim/„knjiškim“ licima i sjenama, Krleža bi, simbolički se opraštajući od njih, uglavnom optirao za neku od asocijacija na temu putovanja: najčešće je običavao zapisati kako su dotični, eto, ot- putovali .Maloprije, jučer, ovih dana, u nekom pomalo nejasnom ili tek propupalom glagolskom obliku koji je (zapravo) još uvijek sljubljen s prezentom. Delikatnu Krležinu formulaciju o nečijem netom započetom putovanju uvijek sam doživljavala nekakvim oproštajnim perfektom i tumačila ga kao metapoetsku, a ne semantičku ili gramatičku poruku. Jedan od protagonista Lede , vitez Oliver Urban, fatumski ljubitelj lađa koje dižu sidra, otputovao je u Kanadu gdje mu se potom zameo trag... Jedna od dviju bezi- menih noćnih dama sa samog kraja četvrtoga čina iste komedije govori o lađi koja će sutra dignuti sidra i o pustoj želji da i sama otplovi njome, ma kamo:„O, da mi je otputovati ! Makar i na mrtvačkim kolima, samo da mi je otputovati !“ Poput kakve znakovite ponornice, ovakav se nujni oproštajni perfekt po(d)vlači * Partire partirò... – početni stih talijanske pučke pjesme, popularne u vrijeme Napoleonskih ratova s početka XIX. stoljeća. Pjesma je korištena kao scenski „leitmotiv“ glasovite riječke predstave Vježbanje života (1990.) kojoj je, kao scenski tekst, poslužila dramatizacija istoimena romana- kronisterije Nedjeljka Fabrija; autor dramatizacije: Darko Gašparović, redatelj: Georgij Paro; praizvedba: 28. veljače 1990. godine, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka.