Nova Istra

223 Ivana BABIĆ OGLEDI I ZAPISCI podnijeti da se Viga obogati, oduzima mu vodenicu i time starcu otima životni smi- sao. Atmosfera mističnosti i vjerovanje u to da život sinova protječe kroz mlinove stvara ključan trenutak nedoumice, a u službi ostvarenja fantastičnog. Redukcija vremenske kategorije i ovdje izostaje. Magijskim realizom ova priča preobražava se u proročansku, snovitu i magičnu kretnju propasti sudbina – i likova i njihova vremena. Sličnosti s hispanoameričkom fantastikom jest u mitskoj razini pristupa karak- terizaciji likova u Čuića, dakle kao u Márqueza. Prva je sličnost u prenošenju istih karakternih osobina likova, tako da se imenima likova predodređuje njihov karak- ter i osobnost. Za Márquezove Aureliane svojstvene su samoća i povučenost: „Aureliano, prvi ljudski stvor koji se rodio u Macondu, imao je u ožujku navršiti šest godina. Bio je tih i povučen. Plakao je još u majčinoj utrobi i rodio se otvorenih očiju.“ 39 José Arcadio i ostali likovi koji su„naslijedili“ njegovo u karakteru nose čudnova- tu snagu, potrebu za lutanjem i neizostavnu samoću: „José Arcadio, stariji dječak, bio je napunio četranest godina. Imao je četvrtastu glavu, kuštravu kosu i očevu hirovitu ćud. Premda je od oca naslijedio i visok stas i tjelesnu snagu, već je tada bilo očigledno da mu nedostaje mašte.“ 40 Samoća kao motiv i metafora u romanu Sto godina samoće upravlja životima ju- naka i vodi ih prema konačnu kraju. Čuić ne naglašava motiv samoće svojih prota- gonista, ali primjećujemo da oni u mnogim situacijama jesu otuđeni i osuđeni od okoline, što pojačava mističnost njihove funkcije aktanata. Kružno kretanje vre- mena, koje postaje Márquezova temeljna opsesija, stvara zrcalnu strukturu, kako navodi Marti-Olivella, i upravo time zaokružuje se metafora samoće o kružnom protjecanju vremena, u kojemu su zarobljeni njegovi likovi. 41 U zatvorenom krugu Maconda njihove se sudbine ponavljaju, ali se samo izmjenjuju naraštaji koje uvi- jek čine iste pogreške. Već je istaknuto kako Čuić u prozi ne reducira vremensku kategoriju, nego je naglašava. Jasnim isticanjem određenih datuma, pretpričama 39 Gabriel García Márquez, Sto godina samoće , n. dj., str. 13. 40 Isto. 41 Prema: Jaume Marti-Olivella, „Borgesova pripovjedačka magija u Sto godina samoće Gabriela Garcíe Márqueza“, n. dj., 160.