Nova Istra

224 OGLEDI I ZAPISCI Ivana BABIĆ kojima čitatelju daje kratak pregled prošlosti protagonistâ, donosi bitan element magijskoga realizma, gdje pretpričom, naime, postiže dojam o proročanstvu koje stvarnost zaodijeva u ruho fantastike. Ančići, koji se pojavljuju u njegovim pripovi- jetkama, nose crtu posebnosti, no pisac ne kazuje u čemu se ona sastoji. U svome vremenu slijede misiju za koju su predodređeni, kojoj svrhovito i bespogovorno po- dređuju sebe, kao da traže smisao. Većinom ih njihov ideal vodi u propast, kao što poglavara obitelji Buendía njegova opsjednutost potragom za kamenom mudraca, fotografiranjem Boga i mnoštvo drugih neostvarenih pokušaja vode do ludila i pri- kovanja za kesten. Vizionarska opsesija za višim estetskim idealom ne izostaje ni u Čuića. Klesar Tadija reprezentativni je primjer umjetnika koji živi svoj ideal i koji se u njega na kraju pretvara. Njegov rad ovdje nadilazi socijalnu funkciju njegova karaktera jer mu svrha nije biti radnik, klesar, već rad postaje umjetnička misija estetskog izražavanja: „Istina, Tadiji svjetlost ne bijaše potrebna jer je kamen blještio i os- vjetljavao mu radionicu punu križeva, a pored toga, Tadija je sve križeve imao u glavi, znao je čak i kako koji stoji, kako na brdu dolazi; naprosto su mu ispadali iz glave i curili niz dlijeto u kamen.“ 42 Visković je prepoznao ključ čitanja Tadijina lika istaknuvši kako (ćemo) „Tadiji- nu socijalno nesvrhovitu djelatnost primiti... kao, kantovski rečeno,‘samosvrhovitu’, umjetničku djelatnost, a i Tadijinu metamorfozu u križ (koju zbog konvenciona- lizirane simbolike križa u kršćanstvu primamo kao znak smrti) otčitat ćemo kao sliku umjetnikove moći da putem svoje umjetnine nadraste fizičku ograničenost.“ 43 Poveznicu možemo vidjeti i u predanosti radu, u kojemu se pronalazi samosvr- hovitost bez dimenzije potrage za umjetničkim idealom. Nakon svih ratnih poho- da, pukovnik Aureliano Buendía posvećuje se pravljenju zlatnih ribica. Posao mu ne donosi zaradu, već u njemu nalazi utočište u samoći. Lik pekara Vida iz novele Kruh svoju svrhu pronalazi u pečenju kruha jer tako hrani sve građane Duvna. Nje- gov posao nije vizionarski rad, već socijalni rad u korist društva. Mitsko predodre- đenje vidljivo je već u prvoj Čuićevoj noveli Sat gdje se navodi kako je sat postavio gospodin Ančić. Mitskim graditeljem priča dobiva fantastičan doprinos očuđivanja stvarnosti. Viga i njegova pretpriča o ocu mlinaru, izrečena kao svojevrsno proro- čanstvo, stvaraju iluziju cikličnog kretanja vremena jer vodenica odlazi u propast zbog nepronalaska crvenog kamena. Kao što proročanstvo o rađanju otvorenih 42 Stjepan Čuić, Staljinova slika i druge priče , n. dj., str. 23. 43 Velimir Visković, Mlada proza: eseji i kritike , n. dj., str. 49.