Nova Istra

220 OGLEDI I ZAPISCI Ivana BABIĆ vjete za pisanje kritike o komunističkoj ideologiji jer „fantastična književnost, pak, omogućuje piscu da odnos političke elite prema njemu ne postane represivan ili da to bude što god je moguće manje te da autora prividno ‘odmakne’ od politike.“ 31 Unošenje neizravnih aluzija i komentara o suvremenoj društvenoj zbilji osobi- to je prisutno u noveli Staljinova slika . Kontroverzna slika u ovoj priči poprima razmjere urbanoga mita. Na početku autor čitatelje uvodi u središte nebuloznih teorija zavjere i gradskih priča o posjedovanju čuvene slike. Svijest naroda oslobađa do granica zamišljanja nemogućih događaja oko mističnog predmeta. Uvjerenje o tome da Ivan Ančić čuva sliku u ormaru zarobilo je stvarnost radnje u atmosferi straha i nelogičnosti. Željka Lovrenčić o romanu Sto godina samoće i fantastičnom stilu pisanja G. G. Márqueza ističe unošenje stvarnosti u fikciju: „...uz fantastiku otkrivamo i sasvim realistične činjenice kolumbijske povijesti.“ 32 Realna povijest odnosi se na rat liberalâ i konzervativaca, procvat gospodarstva dolaskom geo- detâ, agronomâ, hidrologâ i drugih u Macondo (Latinsku Ameriku), na banansku groznicu koja je zahvatila Latinsku Ameriku i pokolj na željezničkoj postaji, koji Márquez ovdje dovodi do stanja mita, tj. sna koji se nikad nije dogodio. Zbilj- skom u romanuMárquez daje novo značenje magijskim realizmom, prerušavanjem stvarnosnoga u fantastično. Kao što je Čuić sklon kritici realnosti, Márquez jed- nako tako komentira vlast i posljedice njezina dolaska. Govoreći o Macondu kao gradu bez vlasti, savršeno nemogućoj utopiji, dolazak načelnika ističe kao ukrasnu vlast jer José Arcadio Buendía s načelnikom uspijeva dogovoriti sporazum glede stanovnikâ Maconda i života koji im želi nametnuti konzervativna vlast: „Don Apolinar Moscote se zbunio, a José Arcadio Buendía mu nije dao vremena za odgovor. ‘No postavljamo vam dva uvjeta’, doda. ‘Prvi: da svatko liči svoju kuću kako god ga volja. Drugi: da vojnici smjesta nesta- nu odavde. Mi vam jamčimo red.’ Načelnik podigne desnu ruku, ispru- ženih prstiju.“ 33 Dolaskom vlasti u Macondo mijenja se prvobitno izdanje grada jer polagano, kao i u Duvnu, nastupa autoritarna vlast. Pišući u žanru fantastike, obojica su izra- zito angažirana, pisci kao „savjest“ društva. Márquez, poput Čuića, politiku i vlast doživljava kao zvijer koja uništava, što dokazuje lik pukovnika Aureliana Buendíje jezik=145092 (pristupljeno 19. ožujka 2015.) 31 Isto. 32 Željka Lovrenčić, Obrasci fantastike u hispanoameričkom romanu , D. S. M. – Grafika, Zagreb, 2001., str. 80. 33 Gabriel García Márquez, Sto godina samoće , n. dj., str. 42.