Nova Istra

218 OGLEDI I ZAPISCI Ivana BABIĆ 4. FIKCIJSKA LJUBAVNICA VLASTI JELENA Magijski realizam u svojoj biti i punoći djeluje unutar ciklusa priča posvećenih lju- bavnici vlasti, Čuićevoj znamenitoj Jeleni. Pišući o Čuićevoj fantastičnoj novelistici, kritičari i teoretičari većinom su usredotočeni na priče iz ciklusa o gradu i vlasti. Zanemarili su vrhunac fantastike ostvaren u četirima novelama o ženi sumnjiva morala. Ciklusom Priče o Jeleni Čuić briljantno spaja preobrazbu subjekta u objekt, progonstvo vječne samoće i prošlosti u službi magijskog realizma s angažiranosti pisca. Magijski realizam u noveli Pisma Jeleni postaje očit u Jeleninim pismima čiji tekst postaje nerazumljiv. Jaume Marti-Olivella navodi kako je bit magijskoga re- alizma ondje gdje stvarnost (p)ostaje besmislena usred poremećaja prošlosti, koji se temelji na „magijskoj povezanosti među stvarima“. 24 Jeleninu prošlost nalazimo u pismima i ona se može dešifrirati jedino u rukama svoga kreatora. Inatom, prko- som junakinje i njenim odbijanjem pisama ostvaren je uvjet k postignuću fantastič- nog i nedorečenog: „Prvo pismo bijaše razumljivo. Pisao ga je nekakav Berislav Nađ, učitelj plesa iz Vukovara, obećavao je, u dugačkim kitnjastim rečenicama, da će pokazati Jeleni ravnicu (...) Mladić odbaci ovo pismo i ščepa drugo. Dat ću ti odmah trinaest milijuna, a kasnije ćemo se nagoditi – pisao je jedan koji se nerazumljivo potpisao. (...) Ovo ne razmijem – reče. Posegnu za drugim i hitro ga otvori. – Ni ovo! – reče.“ 25 Samoća kao nevidljiva sila obilježuje Jelenin lik i život. Na njezinu osamljenost utjecali su svi stranci i političari koje je upoznala, mnoge želje koje je mogla, ali ih nije ostvarila. Motivom samoće Stjepan Čuić ulazi u psihologizaciju lika, koja je u novelama drugih dvaju ciklusa izostavljena zbog naglaska na društvenoj funkciji karakterâ. Motiv samoće predodređuje sve sudbine Márquezovih junaka u romanu Sto godina samoće . Samoća obitelj Buendíja magično osuđuje na propast i smrt. U noveli pak Jelenine želje njezin lik obuzet je oživljenim željama koje mistično lebde oko nje te poput živih objekata u njoj bude svijest o konačnoj, posljednjoj želji. Naime, smrt se izdvaja kao želja koja nadilazi sve druge i okončava patnje ove žene: „(...) širila se želja o smrti i obuzimala Jelenu, stezala je u grlu, rasplinja- vala se po cijelu tijelu, stezala ju je i u grudima i oko vrata kao omča (...) 24 Jaume Marti-Olivella, „Borgesova pripovjedačka magija u Sto godina samoće Gabriela Garcíje Márqueza“, Umjetnost riječi , br. 2, Zagreb, travanj-lipanj, 1991., str. 158. 25 Stjepan Čuić, Staljinova slika i druge priče , n. dj. str. 56.