Nova Istra

217 Ivana BABIĆ OGLEDI I ZAPISCI svemoćne sile vlasti što posljeduje tragičnim otuđenjem i propašću protagonista koji simboliziraju uzgredne žrtve totalitarna režima. 3. KRITIČKA ANGAŽIRANOST FIKCIJSKE STVARNOSTI Čuićeva fantastična proza temelji se na angažiranosti i čudu. Božidar Petrač u pogovoru zbirci Staljinova slika i druge priče navodi kako angažiranost označuje kritički odnos prema prilikama i vremenu o kojima i iz kojih piše. 16 Stvarnosna komponenta uvjetovana piščevom angažiranošću slična je zbiljnosti Márquezova pisanja povijesti Latinske Amerike. Pišući o romanu Sto godina samoće , Simona Delić ističe da„zbiljnosti romana pridonosi dosljedno provedena logika sna i nekih magijskih i mističnih iskustava uz oslonac na kolektivnosvjesnom“ 17 , što uvjetuje prihvaćanje nadnaravnih pojava kao da su normalne. 18 Petrač izdvaja imaginaciju Čuićeve proze kojom se stvarnost preobrazuje u čudo. 19 Sastavnica čuda proizvodi prihvaćanje preobraženih događaja kao normalnih zbivanja jer se čudo u Čuićevoj novelistici nameće kao svojstven pjesnički izraz. Obojica autora snovitom, ireal- nom koncepcijom progovaraju o društvenoj zbilji. Imaginarni Macondo za Márqu- eza predstavlja početak i kraj. Stoga je zbiljsko Duvno za Čuića ishodište i ishod, o čemu piše Božidar Petrač. 20 Blaženka Brlošić navodi prijevod riječi Macondo u„značenju dobrog mjesta ko- jeg nema.“ 21 U nestvarnom mjestu likovi jedne obitelji osuđeni su na samoću koja proizlazi iz utopijskih iluzija. Stogodišnja utopija osudila je na neizbježnu smrt i iskorijenjenje cijelu jednu obitelj. 22 Duvno je stvarno mjesto, ono koje postoji, zbiljski toponim kojim Čuić stvara alegoriju o otuđenosti i tjeskobi u suvremenu građanskom društvu. 23 Likovi Ančića povezani su krvnim srodstvom i već s prvim rečenicama znamo da su osuđeni na propast zbog osude građanske mase i vlasti koja njome manipulira. Zbiljski, ujedno i nestvarni svijet Duvna, očitovan u tra- gičnim sudbinama pojedinaca, prosvjeduje protiv otuđenosti i birokratizma u bilo kojem društvu. 16 Prema: Božidar Petrač,„Poglavlje o Čuiću“, u: Staljinova slika i druge priče; Tridesetogodišnje priče , Alfa, Zagreb, 2006., str. 284. 17 Simona Delić,„Dobrodošli u Sto godina samoće “, Zor , god. 2, br. 2-3, Zagreb, 1996., str. 140. 18 Prema: isto. 19 Prema: Božidar Petrač,„Poglavlje o Čuiću“, u: Staljinova slika i druge priče; Tridesetogodišnje priče , n. dj., str. 283. 20 Usp. isto, str. 284. 21 Blaženka Brlošić,„Macondo – rani Eden – (ne)moguće savršenstvo“, n. dj., str. 84. 22 Prema: isto. 23 Prema: Božidar Petrač,„Poglavlje o Čuiću“, u: Staljinova slika i druge priče; Tridesetogodišnje priče , n. dj., str. 285.