Nova Istra

216 OGLEDI I ZAPISCI Ivana BABIĆ roman, uz realistične opise kolumbijske povijesti, odjednom uklapa uznesenje lje- potice Remedios na nebo: 13 „Amaranta osjeti zagonetni drhtaj u čipkama podsuknja i htjede čvršće prihvatiti plahtu da ne posrne, no u tom se trenu ljepotica Remedios poče izdizati od tla. Úrsula, već gotovo slijepa, jedina osta dovoljno pribrana da prepozna prirodu tog sudbinskog vjetra, pa prepusti plahte na volju svjetlosti, nazirući ljepoticu Remedios kako joj domahuje za zbogom, kroz zasljepljujuće vijorenje plahti što su uzlebdjele zajedno s njom (...)“. 14 Zajedničko je obilježje pisaca fantastike sklonost JA-temama koje Tzvetan Todo- rov tumači kao teme pogleda, vezane za percepcijska i spoznajna pitanja. 15 Gabriel García Márquez u karaktere svojih likova motivima samoće unosi svojstva JA-te- ma. Čuić JA-teme unosi likom klesara Tadije, tematizirajući samosvjesnost, strah i paranoju. Tadija je protagonist pripovijetke Križevi , koji svrhu života pronalazi u misiji klesanja križeva za sve nekrštene duše Duvna. Vizionarsku opsesiju i potra- gu za svrhovitim estetskim idealom Čuić dovodi do vrhunca Tadijinim postavlja- njem križeva i djelomičnom preobrazbom njegova tijela u bijeli križ. Time unosi univerzalnu poruku i kritiku spram djelovanja vlasti koja je građanima zabranila kupovanje Tadijinih križeva. Svi fantastični motivi i elementi u Čuića su podređeni ostvarivanju opomene i kritike suvremenog društva, politike i vlasti. Tadijina op- sesija postavljanja križeva od vapnenca slična je opsesijama koje osnivača Maconda José Arcadija Buendíju dovode do ludila. Obojica autora dijele simpatije prema temi suludog nedostižnog ideala ostvarenog uzaludnim pokušajem spašavanja ne- krštenih ljudi i José Arcadiovim suludim pokušajima potrage za kamenommudra- ca, fotografiranjem Boga i mnogim drugim vizionarskim pothvatima. Tematikom vizionarske opsesije unutar svoje pripovijesti Čuić uvodi likove iz drugih novela, pa se tako u Križevima spominje grob Tadijina oca koji je postavljen pokraj groba naj- omraženijeg čovjeka Duvna, a to je Ivan iz novele Ivanov grob . Ponavljanjem istih protagonista Čuić stvara dojam o neprekidnom cikličnom kruženju vremena, što je obilježje koncepcije priče o obitelji Buendíja. Životi svih generacija Márquezove obitelji sudbinski su predodređeni ponavljanjem istih imena aktera, osuđenih na propast u cikličnom kruženju vremena i ponavljanju tragičnih sudbina. Upravo stoga Čuić naglašava vrijeme, čijim se protjecanjem ostvaruju nemilosrdni potezi 13 Prema: Željka Lovrenčić,„Fantastika i stvarnost u djelima Stjepana Čuića“, n. dj., str. 13. 14 Gabriel García Márquez, Sto godina samoće , VBZ, Zagreb, 2006., str. 158. 15 Prema: Tzvetan Todorov, Uvod u fantastičnu književnost , n. dj., str. 111-114.