Nova Istra

215 Ivana BABIĆ OGLEDI I ZAPISCI cía Márquez stvara Macondo kao utopiju kako bi ukazao na nemogućnost postojanja idealnog mje- sta. 9 Miješanje stvarnosti i fantastike u Márqezovu romanu metafora je stvarnosti Latinske Amerike. Zbirka Staljinova slika i druge priče alegorija je o vremenu i životu u državi u kojoj vlada totalitarni režim. Obojica su pisaca angažirana te slično, uzi- majući za primjer jedan grad, ispisuju upozorenja i kritike na stvarnost u kojoj žive. 2. SRODNI ELEMENTI ČUIĆEVE I MÁRQUEZOVE FANTASTIKE Željka Lovrenčić navodi kako su „groteska, apsurdne situacije, atmosfera začud- nosti i straha“ 10 elementi koji Stjepana Čuića povezuju s piscima fantastike. Lo- vrenčićeva naglašava sličnost fantastike kojoj su skloni latinoamerički pisci, a i sâm Čuić, a koja se u latinoameričkih pisaca očituje u unutarnjim monolozima, snovi- ma, nesvjesnim željama i tehnici struje svijesti te elementima magijskog realizma. 11 Groteska je čest element kojemu Čuić pribjegava u postizanju fantastičnog u svo- jim novelama. U priči Ivanov grob uspješno stvara grotesknu situaciju oko traženja Ivanova groba. No, realistično pripovijedanje Ivanove prijateljice o njemu i njegovu životu prekida zadnja rečenica ove novele u kojoj se djeca okupljaju oko Ivanova groba: „Ivanov grob nalazi se stotinu i deset metara od groba ujaka Andrije, dvije stotine metara od Jakovljevog, (...). Sada je posve sigurno da će po- čivati u miru. Okrenuvši se, kao da su se dogovorili, oboje još jedanput baciše pogled na grob. Niz brijeg su sipila djeca, sustizala se i skupljala oko groba.“ 12 Nema nikakvog logičnog objašnjenja tome slijedu događaja, čime se postiže očuđenje stvarnosti. U realističnu situaciju unosi neobično, kao što i Márquez u 9 Prema: isto, str. 84. 10 Željka Lovrenčić,„Fantastika i stvarnost u djelima Stjepana Čuića“, Republika , god. LXVII., br. 12, Zagreb, prosinac, 2011., str. 17. 11 Prema: isto. 12 Stjepan Čuić, Staljinova slika i druge priče , n. dj., str. 18.