Nova Istra

212 OGLEDI I ZAPISCI Ivana BABIĆ na Sto godina samoće na književni iskaz Stjepana Čuića unutar njegove zbirke. Stoga, može se govoriti o srodnosti, empatiji prema sličnomnačinu književ- na iskaza i osjećanju previranja unutar društva i vremena u kojemu žive, gdje se u obojice autora budi nagon za bor- bom i promjenom, što iznose kao kriti- ku na stranicama svojih djela. 1. MITSKO OČUĐIVANJE STVARNOSTI Zbirka Staljinova slika i druge priče žanrovski pripada političkoj fantastici, o čemu svjedoči očiti izbor moti- va vlasti kao glavnog aktera u stvaranju sudbina pro- tagonistâ uvrštenih novela i jaki naglasak na kritici suvremenog društva i vremena unutar totalitarnog režima. Fantastični siže Čuić započinje realističnim pripovijedanjem, realističnim opisom svakodnevice ili nekog događaja koji očuđuje sastavnicama žan- ra čudnog i čudesnog 1 kako bi dobio krajnji rezultat fantastičnog. Gabriel García Márquez sklon je rea- lističnom pripovijedanju stvarnosnih događaja koje očuđuje elementima magijskog realizma. Sklonost realističnom pripovijedanju o stvarnosti, koje kasnije očuđuju postupcima i elementima fantastike, svje- doči o tome da obojica autora dijele sklonost prema diskursu fantastike u kojemu se teži zadržati veze s realnošću, kako bi se očuđivanje stvarnosti lakše uklopilo u obzor čitateljeva očekivanja. Elemente magijskoga realizma kakvim je napisan roman Sto godina samoće na- lazimo i u zbirci Staljinova slika i druge priče . Márquez stvarnu Aracatacu u svom romanu pretvara u fikcijski toponim Maconda kojim, prema Blaženki Brlošić, pri- 1 Prema: Tzvetan Todorov, Uvod u fantastičnu književnost , Pečat, Beograd, 1987., str. 46. Stjepan Čuić