Nova Istra

211 Ivana BABIĆ, Makarska SRODNOST FANTASTIČNOG KNJIŽEVNOG DISKURSA GABRIELA GARCÍJE MÁRQUEZA I STJEPANA ČUIĆA „ Čuić je pisao ukorak sa suvremenom svjetskom književnošću, njegova je zbirka univerzalne tematike i još se dan-danas može čitati kao opomena i kritika totalitarnih režima. Gabriel García Márquez u romanu Sto godina samoće istupa kao branitelj i kritičar povijesti Latinske Amerike, a Stjepan Čuić zbirkom Staljinova sli- ka i druge priče čitateljstvu se predstavlja izvrsnim analitikom i kritičarem onodobne hrvatske i jugoslavenske političke stvarnosti, koju vješto ironizira do razine neprolazna apsurda. “ UVOD Žanr fantastike mnogim piscima otvara preduvjete za značajan i slobodniji govor o stvarnosti. Miješanje sastavnica fantastike i stvarnosti svojstveno je za književ- ni iskaz hispanoameričkog fantastičara Gabriela Garcíju Márqueza i hrvatskoga fantastičara Stjepana Čuića. Čitanjem zbirke novela Staljinova slika i druge priče ne mogu se osporiti sličnosti s hispanoameričkom fantastikom koju promiče fantastič- ni diskurs G. G. Márqueza. Staljinovu sliku i druge priče i roman Sto godina samoće povezuje stvaranje fikcijskog toponima koji predstavlja realan prostor u kojemu se ostvaruje fantastična aktualnost povijesti i svakodnevice jednoga vremena i društva. Uzevši u obzir činjenicu da je roman Sto godina samoće objavljen 1967. godine, a zbirka Staljinova slika 1971., teško sa sigurnošću mogu govoriti o utjecaju roma-