Nova Istra

198 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Darija ŽILIĆ kojima se izdvaja šeik Muslihudin Saadi. S konceptualnog aspekta motreći, zbirka po- vezuje ideje mističarâ i filozofâ te nezavisni stil svojstven današnjemu vremenu. Za ovu sam se prigodu usredotočila na tekstove u kojima piše o odrastanju, školovanju, braku, vlasti... U tekstu Proljeće u Teheranu autorica poetizira svoj doživljaj grada slikovitim kja- roskuro prizorima, ali piše i o obiteljskom domu, utjecaju oca Jusufa i očevim prijate- ljima koji su prepoznali njezin pjesnički ta- lent (primjerice, pjesnik i vijećnik Bahar). U mladosti intenzivno čita pjesnike važne za perzijsku tradiciju, kao što su Saadi, Hafez i Moulavi. Osjećala je njihovo pjesništvo kao da je njezino: „Ponekad sam osjećala kako ti stihovi objavljuju skrivene dijelove moje- ga unutrašnjeg bića“. Intenzivno doživljava okolinu; svaka stvar, svaki cvijet zapravo dobiva svoj jezik, sve je prožeto božanskom prisutnošću. U tekstu Usamljena djevojčica Parvin piše o tome kako ju je otac poslao u Američku djevojačku školu u Teheranu. U to je vrijeme malo djevojaka pohađale škole, a tu sumogućnost dobivale djevojčice iz uglednih obitelji.Otac joj je bio pisac i pjesnik, novinar i istraživač te njezina velika podrška. Parvin se osjećala usamljenom jer nije željela provoditi vrijeme trošeći ga na brbljanje ; radije je u samoći istraživala svoj unutrašnji svijet a da pritom nije bila izvan svijeta. Voljela je pomagati drugima, onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Njezini tekstovi govore o jakoj socijal- noj osviještenosti, o brizi za narod. Čak nije željela prihvatiti poziv da sudjeluje u vlasti jer bi se time udaljila od ljudi i više ne bi mogla pisati autentične pjesme o siromašnim radnicima. U tekstu Izdanak čežnje govori o važnosti škole, a posebno je zanimljivo to što je na završnoj svečanosti pročitala govor s temom o ženama i njihovu položaju u Iranu. Parvin otvoreno govori o dugogodišnjoj diskriminaciji žena, o licemjerju, ali i o jednostavnosti, čistoći i umjerenosti kao idealima. U istome tekstu piše o tome kako je odbila zaposlenje na dvoru, uMinistarstvu kulture.Treba naglastiti ovu misao i odluku, koja može biti korisna suvremenicima: „Vođenje Mi- nistarstva kulture i ja? Tako jednostavne pameti i s tisuću strasti u srcu? Ja, koja sam u mislima bila s ljudima ulica i bazarâ i čiji su stihovi nosili njihov miris i atmosferu? Kako bih mogla zaboraviti te ljude? Imala sam veliki blagoslov koji nisam htjela izgubiti odlaskom na dvor. Blagoslov je biti slobodan i slobodno živjeti.“ Parvin izra- Parvin Etesami (1907. – 1941.)