Nova Istra

195 Alen TAFRA (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA to Bernaysovim „inžinjeringom pristanka“, Lippmannovim „manufakturiranjem pristanka“ ili na neki treći način. U tako stručnom tretiranju sve kompleksnijega društvenog organizma svoje mjesto svakako nalazi i cenzura. Zajedno s različitim mehanizmima filtriranja, tajnosti i sigurnosti, ona se fino ugođava i sljubljuje s ak- tivnijim formama uvjeravanja poput PR-a i reklame, s infotainmentom i infomerci- alom , ali i s masovnim prikupljanjem informacija i nadzorom koji to prati. Dakle, kao što sâm Lippmann piše u Javnom mnijenju , propaganda nije moguća bez nekog vida cenzure jer„propaganda ovisi o postojanju barijere između javnosti i događaja“. Sa zadatkom selekcije informacija suočava se stoga svaki službenik i svaki političar, pretvarajući se u tom činu donekle u cenzora, indoktrinatora i propagandista. 33 Poslušamo li Jacquesa Ellula, lako ćemo odustati od nade u to da se suvremene demokracije mogu oduprijeti utjecaju propagande; kao da smo ulovljeni u mišo- lovku koju je moguće okretati slijeva i zdesna, no iz nje izlaska nema. Prema Ellulu, demokraciju propaganda prati otpočetka jer demokracija ovisi o javnom mnijenju i utoliko o propagandnom nadmetanju oko potonjeg. Kako propaganda po svojoj prirodi teži usađivanju uvjerenja i načina mišljenja, ona nužno nastoji neutralizirati i izvitoperiti otvorenu raspravu. Demokratska propaganda nije moguća, što znači da propaganda nužno izopačuje demokraciju; učinkovita sredstva upropaštavaju navodni cilj, pretvarajući demokraciju u propagandni mit. 34 Dubina djelovanja i širina zamaha propagande oduzimaju smisao lovu na laži i ispravcima iskrivljenog, dok sujetni investigatori, kako bi uopće opstali, i ne žele znati da se borba odvija matroški unutar sljedeće matroške – u matrixu . S druge strane, mirenje s propa- gandim uvjetovanjem proizvodi totalitarnog čovjeka, kojega od nacista razlikuje samo to što je on „totalitarni čovjek s demokratskim uvjerenjima“. 35 Koliko su još uopće aktualni Kantova slavna definicija prosvjetiteljstva kao sa- zrijevanja i njegovo ohrabrenje da se usudimo spoznati? U svakom slučaju, šanse za raznobojne opskurantizme uopće nisu slabe. Što se bauka komunizma tiče, danas se ipak treba bojati„komunizma emocija“ – kako ga naziva Paul Virilio. 36 Posrijedi je otkucavanje informacijske bombe, u smislu ubrzane i sveprisutne sinkronizacije afekata straha.Virilio aktualni proces smatra prijelazom iz faze demokracije mnije- nja – obilježenog standardizacijom – u sinkroniziranu demokraciju emocija. Kako primjećuje Ellul, moderna propaganda obraća se masi zavodeći pritom odvojeno 33 W. Lippmann, Public Opinion , George Allen and Unwin, London, 1922., str. 43, 247. 34 Vidi Jacques Ellul, Propaganda: The Formation of Men’s Attitudes (engleski prijevod Konrad Kel- len – Jean Lerner), Vintage Books, New York, 1973., str. 235-257, passim . 35 Isto, str. 256. 36 Paul Virilio, The Administration of Fear (engleski prijevod Ames Hodges), Semiotext(e), Los Angeles, 2012., str. 30, 46-47, 51, 89.