Nova Istra

194 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Alen TAFRA danas funkcionira kao utjelovljenje američke politike „jednostranog globalizma“. 29 No, s obzirom na intenziviranje borbe za multilateralni sustav upravljanja Interne- tom, otvara se teže pitanje: koliko bi uspjeh te borbe bio doprinos slobodi protoka informacija, a koliko opet restrukturiranje i puka pluralizacija već davno razrađe- nog sustava propagande? I što uopće sloboda informacije ima s duhom i slobodom, uključujući slobodu mišljenja i govora? Prema Yean-Yvesu Fréhatu, informatiča- ru iz Houellebecqova Širenja područja borbe , „sloboda nije ništa drugo nego mo- gućnost uspostavljanja raznovrsnih uzajamnih veza između pojedinaca projeka- ta, ustanova i službi“, što kulminira u „najvećem mogućem broju izbora“. Pritom uspoređuje društvo s mozgom, s obzirom na poželjnost umnažanja veza između moždanih stanica – no, avaj, ovdje prema autoru leži Fréhautov temeljni hendikep: „on je liberal, i nije nimalo sklon onome što je mozgu toliko potrebno: objedinju- jući projekt“. 30 Treba li tek tako odbaciti tezu o postojanju objedinjujućeg projek- ta? S one strane konspiracionističkog monoideizma, zašto ignorirati činjenice koje govore o stvarnom orkestriranom djelovanju, kada se stvari koje istražujemo na zanimljiv način slažu? S obzirom na ranije spomenutu tehnokratsku tendenciju prema kontroli te upravljanju informacijama i percepcijama, duboko ukorijenjenu u prosvjetiteljskoj tradiciji – od Bacona i Fontenellea, preko Saint-Simona i Com- tea pa nadalje – zajedno s njenim tajnim društvima, racionalizacijom, znanstve- nim ekspertizama i menadžmentom, socijalnim inženjeringom i kontrolom – nije li san o obuhvatnom rješenju prirodna reakcija na netransparentnost i besmisao globalizacijskih procesa? I, utoliko, dio procesa učenja i sazrijevanja, nošenja s „di- jalektikom prosvjetiteljstva“. Kako u istoimenoj knjizi pišu Horkheimer i Adorno, „prosvjetiteljstvo se odnosi prema stvarima kao diktator spram ljudi. Priznaje ih samo manipuliranjem“. 31 Riječ je o zajedničkom tehnokratskom korijenu totalita- rizma i demokratskog soft sustava propagande, koji prepoznaje i mainstream socio- log Anthony Giddens, dok tvrdi da je totalitarizam„tendencijska osobina moderne države“. 32 Razvoj sredstava komuniciranja koji treba biti pretpostavka racionalne javne rasprave ojačao je – najčešće na nevidljiv način – i državni aparat, pri čemu je demokratska javna sfera dodatno torpedirana i komercijalizacijom i konzumeriz- mom. Usvari, bez potrebe dramatiziranja, propaganda i upravljanje informacijama normativni su i konstitutivni aspekti modernih masovnih demokracija, nazvali mi 29 Vidi Dan Schiller,„Tko će upravljati internetom?“, Le Monde diplomatique , vol. 2, 2013., str. 29- 30. 30 Michel Houellebecq,„Širenje područja borbe“, Europski glasnik , vol. 6, 2001., str. 58. 31 Max Horkheimer – Theodor Adorno, Dijalektika prosvjetiteljstva , Veselin Masleša – Svjetlost, Sarajevo, 1989., str. 23. 32 Anthony Giddens, The Nation-State and Violence , Polity Press, Cambridge, 1985., str. 180, 295.