Nova Istra

186 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Milan SOKLIĆ nosti atentat nije uspio, a Stauffenberg je strijeljan nekoliko dana potom. Njegov se čin danas smatra najznačajnijim primjerom njemačkoga otpora Hitlerovoj diktaturi i svijetao je uzor naraštajima svoje zemlje. Tako su intelektualci koje je George od- gojio uspjeli realizirati upravo one vrline koje su Georgeu, kako se čini, nedostajale. Opisani događaji predočuju u kojoj su mjeri i Roth i George zapali u kompro- mise s premoćnom stvarnošću i koliko su jadni u pokušajima njezina svladavanja. Svjesni neprihvatljivosti političkih opcija koje im se nude u vrtlogu vremena, slični su utopljenicima čije su glave već pod vodom i samo još ispružene ruke nad prljavom bujicom grčevito pokušavaju spasiti ono što im je najsvetije: autonomiju umjetnič- kog stvaranja. Danas, sedamdeset godina nakon pobjede nad nacizmom, intelektualac, barem u zapadnom, demokratskom dijelu svijeta više ne mora strahovati od takvih tota- litarnih režima i njihovih formalnih i neformalnih egzekutora. Slobodu njegova mišljenja i izražavanja jamče ustavi i zakoni, nitko se ne mora plašiti zatvorskih kazni ili čak smrti zbog izrečene ili napisane riječi i pisac nije prinuđen pristajati na mučne kompromise radi svojega stvaranja. Naprotiv, suvremeni intelektualac kao politički angažirana osoba često aktivno sudjeluje u političkom životu svoje zemlje te ima nemali utjecaj na javnost, pa i na donošenje političkih odluka. A ipak se sad, na apsurdan način, taj nedvojbeno slobodni intelektualac ponovno osjeća ugroženim u autonomiji svoga stvaranja, i to zbog ideološke prinude na libe- ralne stavove koji su zapravo jamac njegove slobode, pa bi ih stoga trebao doživljavati kao svoje, ali se zbog neliberalnog načina njihova oktroiranja pojavljuju kao tuđa, do- minaciji sklona ideologija, kao žargon slobode koji mu svojom obvezatnošću upravo oduzima slobodu, tako da ga osobito intelektualac odrastao u socijalizmu doživljava kao svojevrstan deja vu sovjetske književne prakse jer politički profil književnika ponovno postaje središnjim elementom njegove umjetničke karijere. Ima se dojam da se opet ne može biti uspješan pisac bez moralno-političke podobnosti, često čak i vanjskopolitički determinirane jer sustav na kojemu se temelji njegova sloboda ima i geopolitički definirane jamce, saveznike i antagoniste, pa se i ondje nesretno ponavlja matrica vanjskoga neprijatelja. Klima je opet pogodna za razvoj podobnoga intelek- tualca koji se prislanja uz moralno-političke stavove koje proklamiraju mediji, odno- sno one koji trenutačno najbolje prolaze na tržištu, te se pisac nastoji stilizirati kao njihov nositelj, bez obzira na vlastita uvjerenja. Tako se na perverzan način događa to da uvjet slobode postaje njenim ograničenjem, prisiljavajući intelektualca na nove žalosne kompromise u izokrenutome svijetu tržišno definiranog liberalizma. Za ra- zliku od spomenutih primjera Rotha i Georgea, koji su u životu također pristajali na ponižavajuće kompromise, ali su u svojemu djelu uspjeli ostati vjerni sebi, takav pisac upravo svoje stvaranje potčinjava vanjskom diktatu i time ga obezvrjeđuje.