Nova Istra

185 Milan SOKLIĆ (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA tragičnih nesporazuma. Pjesnik kojega su kod kuće zvali Etienne i u čijoj se obitelji govorilo i francuski i njemač- ki, a imenom Stefan počeo se potpisivati tek nakon po- znanstva s istoimenim francuskim parnasovcem Mallar- méom, uređivao je početkom prošloga stoljeća književni časopis Blätter für die Kunst , čiju je naslovnicu godinama krasio ezoterički simbol kukastoga križa, koji u to vri- jeme, međutim, još nije imao nikakve političke konota- cije. U kriznim godinama nakon Prvoga svjetskog rata George je zagovarao duhovnu obnovu Njemačke, pa je 1928. objavio i zbirku hermetične elitističke poezije pod nimalo sretnim nazivom Das neue Reich , u kojoj se, primjerice, slučajno može naći i pjesma, inače prvi put objavljena 1921., pod naslovom Einem jungen Führer im Ersten Weltkrieg . Dola- skom nacionalsocijalista na vlast Georgea su novi gospodari Njemačke, koji nisu razumjeli ništa od njegove poezije i njezina stajališta, proglasili pretečom Trećega Reicha i državnim pjesnikom. Kao i Nietzschea, uostalom, čija je sestra, kako je poznato, Hitleru svečano uručila bratov štap. Za razliku od pisca Zaratustre , koji je u to vrijeme već odavno bio mrtav te nije mogao reagirati na ideološku zloporabu svoga nauka, od Georgea se očekivalo odgovarajuće izjašnjavanje u prilog ili protiv takvoga svrstavanja. Užasnuti pjesnik, elitist koji je sveg svog života zazirao od rulje i nasilja, izvrdavao je tim nezasluženim počastima kako je znao i umio, da bi na- pokon iskoristio svoj inače uobičajeni sezonski boravak u švicarskomTessinu kako bi bez izravne konfrontacije umaknuo svojim strašnim simpatizerima, ali do smrti nije smogao hrabrosti otvoreno se ograditi od njih. I ovaj je književnik kraj sebe želio zadržati sve svoje prijatelje. Učenici su bili nje- gova obitelj i George nije imao snage odreći se ni svojih Židova ni svojih Nijemaca, koji tada, za razliku od Učitelja, još nisu znali kamo će ih odvesti NSDAP. Zato je šutio kad se trebalo izjasniti. S druge strane, životopisi njegovih brojnih učenika, koje je George od dječačkih dana odgajao u duhu grčkoga ideala ljepote, i koji su gotovo svi, i Nijemci i Židovi, postali ugledni i angažirani intelektualci te zauzimali važne položaje u poratnoj Nje- mačkoj i Americi, pri čemu se niti jedan od njih nikada nije odrekao svoga Učitelja, svojevrstan su argumentum ad hominem , točnije argumentum ad homines koji done- kle može popraviti dojam o neodlučnom pjesniku. Posebno se među njima ističe lik Clausa von Stauffenberga, koji je 20. srpnja 1944. sa skupinom viših i visokih časnika, kao središnja osoba urote pod imenomWalküre, eksplozivnom napravom pokušao ubiti Hitlera i pučem srušiti nacističku vlast. Nesretnim stjecajem okol- Stefan George (1868. – 1933.)