Nova Istra

184 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Milan SOKLIĆ ista, možete posvjedočiti, da postoji jedan stav duha koji nam je svima zajednički, onaj koji vjeruje u istinu koja ne može biti sluškinja ničega, a najmanje političkih uvjerenja, pa ni onih najdobronamjernijih, i u ljepotu koja nije ukras ničega izvan domene lijepoga te da nam je kao takvima, dakle kao, usuđujem se, evo, još jednom izreći tu kontami- niranu riječ, intelektualcima, svima zajednički samo jedan neprijatelj i on se zove – barbarstvo. Njegova je prijetnja mrska svima nama u ovome strašnom vremenu, i lijevima i desnima, i vjernicima i nevjernicima, i u tom smislu, dragi prijatelji, znajte da vas ni u svjetonazoru zapravo nisam obmanuo te da su vaše principijelne razlike naposljetku ipak kontingentne, kratkoročne i vrijedne samo onoliko koliko svi zajedno služimo našemu zajedničkom poslanju. Tako bi možda govorio Joseph Roth. U sličnom ozračju i istome nesretnom razdoblju, naime, u vrijeme kad su naci- onalsocijalisti već bili preuzeli vlast u Berlinu, slična se scena odvija i u švicarskom Minusiu. Prosinac je 1933., opet smo na groblju i opet je posrijedi pogreb knji- ževnika u egzilu. Njemačkoga pjesnika Stefana Georgea ispraća skupina prijatelja i učenika, u javnosti poznata pod nazivomGeorgeov krug. Kohezija je ovdje jača, oža- lošćeni nisu samo prijatelji velikoga pjesnika: svi ga oni nazivaju Učiteljem i njegovi su štićenici od dječačkih dana, zlobnici govore o homoseksualnim vezama između karizmatskog Učitelja i malodobnih učenika. Kao i u Rothovu slučaju, i ovdje su prijatelji podijeljeni. Oko Georgea, doduše, nema ljevičara; svi su njegovi učenici dobro situirani pripadnici građanske desnice, no razlike su među njima jednako du- boke i nepomirljive. U njihovu krugu ima i uvjerenih nacionalsocijalista koji se, kad su sami, već krišom pozdravljaju uzdignutom desnicom. Oni smatraju da Georgea treba pokopati u Reichu, s počastima kakve pristoje velikome njemačkom pjesniku. Tome se oštro protive Georgeovi židovski prijatelji, koji ne mogu zamisliti da po- smrtni ostaci Učitelja počivaju uHitlerovu carstvu zla. Situacija je krajnje neugodna, iz Berlina inzistiraju na državnom pogrebu, prijeti skandal i pokop se mora obaviti što prije. Prijatelji stoga obavještavaju javnost da će se sprovod obaviti sljedećega dana u 15 sati, no pogreb počinje već ujutro i prijatelji se još prije podneva razila- ze, njemački konzul stiže prekasno, izaslanik iz Berna, Ernst vonWeizsäcker, inače kućni prijatelj pojedinih pripadnika Georgeova kruga, može samo još položiti sva- stikom ukrašen vijenac u bojama Trećega Reicha na već zatvoren grob. Već sljedeće noći, međutim, svastike više nema, netko ju je izrezao... Georgeova prividna bliskost ideologiji nacionalsocijalizma zasniva se na nizu Joseph Roth (1894. – 1939.)