Nova Istra

183 Milan SOKLIĆ (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Kad bismo ga mogli zamoliti da iz tijesnoga groba na neuglednom pariškom gro- blju obrazloži svoje „neprincipijelne koalicije“ i ponižavajuće mimikrije, Rothov bi odgovor po prilici mogao glasiti ovako: Dragi prijatelji, nemojte misliti da ne suosje- ćam s vašom povrijeđenošću i razočaranjem koje ste morali doživjeti sada, uvidjevši da sam vas u svojim političkim, vjerskim i drugim izjašnjavanjima obmanjivao. Sve sam vrijeme bio svjestan žara kojim ste pristajali uz svoje svjetonazore i srce me boljelo što vas nisam mogao iskreno pratiti u vašim jednostranostima, utoliko prije što sam znao da će neminovno doći dan kad će sve izići na vidjelo. Meni bi, ovako mrtvome, trebalo biti svejedno što ćete o meni misliti, no tišti me vaše razočaranje i to je, vjerujte mi, jedini razlog zbog kojega ću pokušati izreći svoju sljedeću obranu: neporeciva je, dakle, istina da je ovaj smrtnik, imenom Joseph Roth, alkoholičar i mitoman, bio očajno nesavršeno biće te da svojim ponašanjem ne može biti uzor nikome. Zapitat ću vas, međutim, možete li to isto reći i za moje knjige? Možete li u mojim romanima, barem u onima iz zreloga razdoblja kada sam posve ovladao umi- jećem književnika, pronaći ijedan odlomak koji je napisan olako i na brzinu ne bi li knjiga što prije izišla iz tiska, ijedno poglavlje u kojemu nije svaka rečenica primje- rena i odmjerena, u potpunome skladu s cjelinom i na razini cjeline? A dobro znate kako sam često bio u škripcu i kako mi je novac znao biti prijeko potreban.Vjerujete li doista da bi jedna ništarija izdržala da ne zbrza uređivanje teksta, ne izbaci zapo- četi težak odlomak, ne zabašuri nedomišljen završetak? A ipak se svi morate složiti u tome, vi koji ste voljeli moje knjige, da u njima zatječete itekakvu dosljednost, pa i požrtvovnost stvaranja. Vi smatrate da moralna osoba treba ustrajavati u svome svjetonazoru, biti, kako vi velite, principijelna. A ja vas, opet, uvjeravam, da je takva principijelnost intelektualcu još potrebnija u vlastitome pozivu, za koji je pozvan od Boga, ili od prirode, svejedno, kako god vi to nazvali, te da su vaše lijeve i desne kon- fesije u tom smislu nedostojne tolike ostrašćenosti. Jer, najprije se, dragi moji prijate- lji, treba biti vjeran samome sebi, onome što nas iznutra određuje, a što će neki među vama, pa i ja, nazvati duhom, drugi pozivom, treći možda povijesnom zadaćom, te da sam kao intelektualac prije svega dužan biti vjeran onome po čemu se i nazivam intelektualcem, dakle duhu, a on se utjelovljuje u mojemu pozivu, i u tom pozivu, u kojem se ostvarujem u svojoj biti, moram biti istinit, a ne pristran, bistar, a ne pomu- ćen strastima, intelektualac koji sebe vidi u svojim djelima, a ne list nošen vjetrom dnevne politike. A kad je riječ o svjetonazorima u kojima se gložite, moram vam reći i to da vas u jednome nisam obmanuo: naime, u tome da su mi svi oni doista bili prihvatljivi i dragi i da sam ih sve svim srcem prihvaćao i nisam vas obmanjivao ra- dujući se i svetoj hostiji i čitanju svitka naše Tore , pa i proleterskome manifestu, i tek mi je njihova isključivost bila neprihvatljiva. Uvjeren sam, naime, a to ste i vi, sad kad vas gledam kao cjelinu okupljenu od lijevih i desnih, vjernika i agnostika ili čak ate-