Nova Istra

176 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Pavao PAVLIČIĆ stilove, postali inventivni u otežanim životnim uvjetima i tako bi – darvinistički – pisali, snimali, slikali i komponirali bolje nego sada. I doista, umjetnost često opisuju kao slobodu. Ali, nema veće zablude od toga: ono što umjetnost čini umjetnošću, to su ograničenja i poteškoće, a ne sloboda. Cenzura bi, dakle, na pomalo umjetan način, stvorila te zapreke i zabrane, uvjete da nam umjetnost bude dobra. Kako uvesti cenzuru? Najbolje bi bilo učiniti to uredbom ili tako nekakvim aktom sa zakonskom sna- gom. Ne bi, dakle, trebalo ići ni na kakvu veliku debatu, niti na saborsku proce- duru: stvar bi trebalo naprosto oktroirati, od danas na sutra. Za takvo postupanje postoje tri razloga. Prvi je tradicijski. Ondje gdje je u povijesti postojala, cenzura nikad nije uvedena demokratskim putem, nakon referenduma na kojemu bi se svi složili da žele biti cenzurirani. Cenzuru je uvodio onaj tko je mogao, i to zato što je mogao. A tako bi moralo biti i sada: ima tko može, potrebno je samo htjeti. A poslije bi se svemu tome mogla dati i zakonska forma, pa odatle i ovaj prednacrt. Drugi je razlog analoški. Kad liječnici odluče nekome operirati slijepo crijevo, onda o tome ne organiziraju javnu raspravu, niti daju pravo glasa bolesnicima u susjednim krevetima, nego čine ono što treba činiti i tako spašavaju čovjeku život. A ovdje se radi o nečemu sličnom: daleko smo dogurali i ovo je društvo nasmrt bo- lesno. Potrebno je, dakle, energično djelovati, takoreći kirurški. A cenzura je ovdje jedini pravi put, nešto kao laserski nož. Treći je razlog praktični. Ako bismo tu stvar dali na diskusiju, počelo bi razvla- čenje i natezanje, cijepanje dlake na četvero, krenulo bi se s nijansama, sa suptilno- stima i tako bi ono što je samo po sebi jasno i očito postalo problematično i sporno. Na kraju bi još ispalo da je i sâm prijedlog za uvođenje cenzure nešto nazadno, sumnjivo i opasno. Zato ne treba nikoga pitati ništa, nego treba postupiti odlučno. Prijelazne i završne odredbe Kao što se vidi, prednosti su uvođenja cenzure mnogobrojne, dok nedostataka praktički i nema. Praksa će zacijelo pokazati kako je cenzura vrlo dobra, pa će zato – može se već sada naslutiti – umjetničko stvaranje biti tek prvi korak: cenzura će se s vremenom proširiti na medije i na javnu riječ općenito. Pa, ako je predlagaču dopušteno da na kraju izrekne jednu subjektivnu napomenu, on želi izjaviti kako se unaprijed raduje toj perspektivi.