Nova Istra

171 Pavao PAVLIČIĆ, Zagreb PREDNACRT ZAKONA O CENZURI „ Pokušajte vi, recimo, smjestiti radnju romana u neku našu višenacional- nu sredinu i pokušajte priču ispričati tako da pozitivan lik bude Hrvat, a negativan Mađar, Talijan, Srbin ili tako neki pripadnik manjine. Što će se dogoditi? Ako vam tekst uopće bude objavljen (što je slabo vjerojatno), svi će vas napasti ne samo kao šovinista, nego i kao pristrana i neobjektivna umjetnika koji namjerno – iz niskih pobuda – iskrivljuje zbilju. A ako vi odgovorite da je roman napisan po stvarnom događaju u kojem su uloge bile raspoređene baš onako kako ste napisali, reći će vam da lažete ili će vas poučiti da je umjetnost nešto drugo, a ne puko prepisivanje zbilje... Ako ne smijemo nikoga proglasiti neprijateljem, smijemo proglasiti sebe. Ako, dakle, negativci ne mogu biti ni pripadnici drugog naroda, ni druge rase, ni druge spolne orijentacije, onda to mogu biti pripadnici našega naroda, naše rase i naše spolne orijentacije. Drugim riječima, ako ne smijemo pisati ni protiv koga drugoga, smijemo barem pisati protiv sebe samih. Pa to i činimo. “ Preambula U ovom se tekstu iznosi prijedlog da se u Hrvatskoj uvede cenzura umjetničkog stvaralaštva. Polazeći od zapažanja da su za takav potez već sazreli svi uvjeti, a u uvjerenju da će dotični zakon našem društvu donijeti znatne koristi, potpisani predlagač ponudit će na sljedećim stranicama obrazloženje ove dobrohotne zamisli. Zašto je cenzura potrebna? Temeljna svrha zakona bila bi natjerati društvo da se izjasni kakva mu umjetnost treba i što od umjetnosti očekuje. Sada se čini da ono to ne zna ili da o tome ne želi ništa reći. Jer, država nema na tom polju nikakve sustavne politike, a publika se