Nova Istra

168 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Iztok OSOJNIK ta u njegovoj opstojnosti u vidu bezdana/ništavila bítī. Poietički govor nije govor smisla, kibernetskoga nadzora ili komunikacijskoga posredovanja informacija, već je događaj slobode oslobođen instrumentalnih i instrumentaliziranih društvenih, ekonomsko-političkih ili estetskih funkcija. Tek u svjetlu ovakva preokreta može- mo odgovoriti na pitanje„Što je sloboda?“ u izjavi Žarka Paića da je„moć nesvodive umjetnosti događaj apsolutne slobode između totalne politike i estetskog poretka. Treba proći između i dodirnuti najdublje dno bezdana“ . Samo s pomoću umjetno- sti sposobni smo izdržati u oazi između politike i estetike, izvan sekundarne uloge umjetnosti podređene „društvenom čudovištu“ i imperativu znanstveno-tehničko- ga nihilizma totalizirajućeg režima suvremena neokapitalizma i tako, unaprijed, u duhu utopije Ernesta Blocha, spuštamo se na dno ponora kojim nas neokapitali- zam plaši i u koji nas gura. Sloboda je, dakle, dar bítī, njezina mogućnost otvorena u govoru bítī. Ali u razmišljanju o pjesništvu kao poietičkom stroju slobode ne možemo zao- bići pitanja koja otvara psihoanaliza. Pogotovo zato što je „...baš sloboda ono što Freud napada, ili bar iluzija neke slobodne volje, neke istovjetnosti slobode i misli. Mi nismo predodređeni za slobodu. Civilizirani čovjek nije slobodan. Sloboda je nizak udarac civilizaciji, eto što on kaže. Naći neku ravnotežu, nužnu za načelo civilizacije, koja može pomiriti individualne i kolektivne potrebe, znači tražiti od čovjeka da nauči obuzdavati svoje strasti. A u korijenu je civilizacije dug proces sublimacije strasti, a ne njihovo ‘oslobađanje’. Sudbina nagona jest subli- macija, koju čovjek postiže jer je na to prisiljen.“ 10 Gornji navod u razmišljanje o slobodi uvodi pitanje nesvjesnosti, kako sam na- veo na početku priloga i s kojim smo se posredno već susreli uz letimičnu primjed- bu Jacquesa Lacana o etici u psihoanalizi: „Nemoj popustiti glede vlastite želje!“. Cjelovito razmišljanje o slobodi poiesis što autora koji piše uvodi u pitanje o učinku nesvjesnoga, faličnoj funkciji jezika, nesvjesna čina i užitka kao zadovoljenja ne- svjesnoga. I sâm sam kročio na opsežan teren koji zahtijeva cjelovito promišljanje. Jasno je da se na ovome mjestu ne mogu time pozabaviti. Dat ću samo nekoliko na- tuknica. Poznato je da između Lacanove psihoanalize i Heideggerove filozofije po- stoji puno više poveznica nego što je to eksplicitno izrazio francuski teoretičar. To djelomice opravdava preklapanje obaju područja, promišljanja bítī i psihoanalize 10 Jean Clair,„O nadrealizmu u svjetlu njegovih odnosa s totalitarizmom i vrtećim stolovima“ (prev. Ita Kovač), Europski glasnik , br. 19, Zagreb, 2014., str. 519.