Nova Istra

167 Iztok OSOJNIK (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA istine trebao igrati aktivnu ulogu i nametnuti se kao subjekt istine koju Heidegger, promišljajući događaj ( das Ereignis ), radikalizira postavljajući je u horizont filozofi- je bítī uspostavljajući kobnu dimenziju povijesnoga zaokreta bítī istine prema slo- bodi. Nije čudo da je oklijevao gotovo tri desetljeća prije nego što je o tome javno progovorio. I slovenski filozof Ivan Urbančič dugo je razmišljao kako da Ereignis filozofski prevede na slovenski, da bi se pri kraju svoje duge i plodne filozofske ka- rijere odlučio za izraz „darežljivost“ bítī 6 . Događaj bítī koji čovjeka „stvori i o-svoji“, koji se čovjeku „daruje“. Vanja Stulić, primjerice, govori o poticajnom govoru bítī: „U razgovoru se objavljuje bît i na nju se misli“ 7 . Bît se, dakle, čovjeku daje u doga- đaju darežljivosti; čovjek se nalazi u otvorenosti bítī nakon događaja bítī, a nikako nije subjektom stanovita smisla ili značenja rečenoga, nego isključivo govora kao kuće bítī koja se neskriveno daruje u činu stvaralačkoga govora/pisanja. Događaj je, dakle, onaj preokret/rez u svakidašnjoj uporabi govora kao sredstva komunici- ranja koje nema samo kibernetičku funkciju i svijest u vidu gologa tijeka za-misli i o-svojenosti čovjeka po bítī. Čini se da se ovime udaljavam od pitanja o slobodi. Ali samo naizgled. Kao što je već rečeno, i sloboda ulazi u događaj, poput umjetnosti. Ernst Jünger govori o oazama slobode koje naziva „divljina“ ( die Wildnis ):„U našim pustinjama ima oaza u kojima cvjeta divljina.“ 8 . Govori o erosu i glazbenoj umjetnosti. Ali umjetnost o kojoj govorim nije stvar estetskoga reda, nego poietičnog događaja, poiesis koju shvaćam kao etično djelovanje ( ergasia ). A i pitanje etike valja razumjeti u poseb- nom svjetlu držanja koje izbije na vidjelo kad se poiesis događa kao pjesništvo, pišu- će klizanje „između totalne politike i estetskoga reda“. Nije riječ o moraliziranju ili autorskom pružanju stanovite pozitivne ili negativne subjektivističke prezentacije, odnosno, kako piše Adorno: „Privatna politička uvjerenja autora samo su u naj- slučajnijoj i najnemjerodavnijoj vezi sa sadržajem djela [u poeziji] nepokolebljivi mikrokozmos antagonističkog ljudskog uređenja iznutra probija one zidine, koje je estetska autonomija tako brižno postavila.“ 9 . Poiesis je etički stroj s one strane dobra ili zla. U činu događaja darežljivosti obraćanja bítī čovjek se, misleći, kloni instru- mentalne funkcije govora shvaćena u znanstveno-tehničkom smislu, odnosno bilo kakve teološke kibernetičke komunikacije. Poiesis je nethos logismos (razotkrivajući govor) u razotkrivenosti bítī kao istine ( aletheia ) bivajućeg/djelujućeg, odnosno, još radikalnije, riječ je o ontološkome agregatu, stroju za postojanje i opstanak svije- 6 Ivan Urbančič, O krizi , Slovenska matica, Ljubljana, 2012. 7 Prijevod prema autorovu prijevodu Sutlićeva teksta, op. prev. 8 E. Jünger,„Preko crte“, n. dj., str. 40. 9 Isto , str. 152-153.