Nova Istra

166 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Iztok OSOJNIK dobno utjecajnu Adornovu knjigu spomenuo sam kako bih pitanje slobode i neslo- bode mogao povezati s pitanjem o (glazbenoj) umjetnosti ili, kako ćemo vidjeti u nastavku, s pitanjem poezije. A pitanjem o poeziji, kako je o tome pisao nekadašnji profesor i dobar prijatelj Vanje Stulića Dušan Pirjevec, opet se vraćamo pitanju na- roda ili, kako to suvremenom marksističkom pokretaču priliči, pitanju suvremena globalnoga društva, odnosno pitanju svijeta kao globalne povijesne civilizacije. I Žarko Paić se u zbirci eseja Sloboda bez moći , razmišljajući o slobodi, nadovezu- je na umjetnost: „Moć nesvodive umjetnosti događaj je apsolutne slobode između totalne politike i estestkoga poretka. Treba proći između i dodirnuti najdublje dno bezdana.“ 3 I dodaje da „umjetnost pripadne ‘događaju’“, kako je zapisao Heidegger u Beitraege zur Philosophie (Vom Ereignis) . Na prvi pogled nedužna izjava koja ima iznimnu težinu. Na njoj Paić postavlja svoju „kuću koja prema Ernestu Blochu još nije izgrađena uz cestu u budućnosti koja nam se približava“. I nastavlja: „Kroz umjetnost se zbiva dodir onoga najdubljega, tame i svjetla, onoga što nadolazi iz dubina vremena kao jeka bogova i kao pjesma vapijućega u pustinji. Događaj umjetnosti nadilazi svojom moći sve ono ljudsko i neljudsko, jer je bezrazložno božansko nasilje koje stvara i razara povi- jest, te je u njezinoj povijesnosti čuva u zgodi/odgodi slobode.“ 4 Poznate Heideggerove misli. U toj je topografiji sloboda jedan od kutova tro- kuta dok su ostala dva poezija i događaj. Događaj je, prema Badiouu, prekid, kon- tingentan dodatak koji se u situacijama iznenada pojavi, a da ga iz tih situacija nije moguće objasniti, niti svesti na njegov uobičajen upis u vlastito uhodano stanje stvari. Događaj nas prisiljava na odluku o novom načinu postojanja. Stoga etiku istine tumači na sljedeći način: „Učini sve što je u tvojoj moći da istraje ono što je premašilo tvoje golo trajanje. Ustraj u prekidu. U svom bivanju obuhvati ono što te je zahvatilo i prelomilo.“ 5 Jacques Lacan to potvrđuje kad kaže da nikako ne smijemo popustiti glede vlastite želje. Kad je riječ o Badiouu i njegovu doživlja- ju događaja, još se uvijek krećemo po rubu razumijevanja pojedinca u svijetu kao subjekta angažirana oko takva događaja poput nekoga koji bi po sebi u događaju se to društvo uselilo u djelo. I ne stoji nasuprot produkciji samo kao nešto vanjsko, heteronom- no, u vidu konzumenta ili oponenta.“ Theodor W. Adorno, Filozofija nove muzike (prev. Ivan Focht), Sazvežđa ‒ Nolit, Beograd, 1968., str. 61. 3 Žarko Paić, Sloboda bez moći , Udruga Bijeli val, Zagreb, 2013., str. 568. 4 Isto. 5 Alain Badiou, Etika (prev. Jelica Šumič-Riha), Društvo za teoretsko psihoanalizo, Ljubljana 1996., str. 39. (Prijevod na hrvatski sa slovenskoga izvornika, op. prev. )