Nova Istra

165 Iztok OSOJNIK (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA lažnu medijsku kampanju o problematičnom nepoštovanju ljudskih prava u tim državama, dakle uz golemu licemjernu medijsku kampanju, Zapad je isprovocirao i financirao nametnute građanske ratove na područjima iz kojih dolaze izbjeglice, srušio i uništio sasvim legalne političke sustave i države. U Libiji, Čadu, Maliju do Egipta i dalje do Palestine, Libanona, Sirije, Iraka, Jemena pa sve do Afganistana, Pakistana, a sada i u srednjoazijskim državama planiranom agresijom isprovocirao je militantne, fundamentalističke muslimanske pokrete (često uz suradnju zapad- nih tajnih službi) koji su spomenute države gurnuli u iskonstruirani građanskorat- ni ubilački vrtlog opravdavajući to ideologijama koje nemaju mnogo zajedničkoga s izvornim islamom. Svo to isprazno naklapanje o kršenju ljudskih prava i nužnosti podupiranja nelegalnih paravojnih formacija u tim je državama, kako danas jasno znamo, tek prozirno zločinsko izigravanje zapadnih država koje stoje u pozadini te ubilačke agresije: SAD-a, Izraela, EU-a, NATO-a i njihovih tajnih službi. Migra- cijski cunami nije, dakle, ništa nego faza, povratan učinak toga masovnog uništava- nja, destabiliziranja i nasilnoga razbijačkog „nadziranja i discipliniranja“ arapskoga svijeta jer on, jednostavno, s jedne strane leži na najvećim zalihama fosilnih goriva na planetu, a s druge, u duhu zapadnjačkih konstrukcija o sukobu civilizacija, odr- žava sferu destabilizacije koja na stanovit način čuva agresivnu neoliberalnu po- litiku koju već dobrano poznajemo iz primjera zločinačkoga militarizma Izraela na okupiranim područjima u Palestini i njenoj neposrednoj okolici. Njezin je, ni sâm ne znam koliko skriven, uzrok totalitarni globalni ekspanzionizam koji još jedini čuva već propali zapadnjački nihilizam/neokapitalizam. Valja jasno naglasiti da smo dio te zločinačke neokapitalističke alijanse; obje naše države, članice EU-a i NATO-a, na razini države sudjeluju u agresiji koja je pokrenula to novo nomad- stvo izbjeglica. I razmišljanje o slobodi, što sam postavio kao temu svoga priloga, moguće je, dakle, cjelovito i produbljeno aktualno problematizirati jedino u poza- dini cjelovitijega elaborata o tom događanju, što, pak, zahtijeva puno više prostora i vremena nego što ga imam, pa ću se ograničiti samo na promišljanje o nekim zna- čajkama pitanja „individualne“ slobode. Takav „jednostran“ pogled nije posve jalov jer se između pojedinca i društva uvijek odvija dijalektički proces u kojemu obje strane igraju uzajamnu ulogu. Nadam se da ću i u ovomu skraćenom obliku uspjeti dati barem nekoliko konstruktivnih ishodišta za razmišljanje o slobodi. Pitanje individualne slobode pitanje je, dakle, svijeta u njegovoj svjetskosti, kako je to na pozadini Heideggerova mišljenja u svojoj filozofiji razvio jedan od vodećih filozofa druge polovine 20. stoljeća Vanja Stulić, odnosno pitanje klasnoga društva kako je o njemu, pored mnogih, pisao još Adorno u Filozofiji nove glazbe 2 . Svoje- 2 „Kad se kompozitor razračunava s materijalom, on se razračunava s društvom, upravo zato što