Nova Istra

154 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Fahrudin NOVALIĆ đunacionalnih, rasnih, rodnih i inih odnosa (usp. Nussbaum, 2012.). Ako, s mjerom ljudske vrijednosti, postoji kvalitativan pomak (napredak) u iz- boru vrijednosne koncepcije, vrijednosne orijentacije i vrijednosne recepcije slobo- de, u bilo kojoj od triju sastavnica vita activa – rad, proizvodnja i djelovanje, kojemu prethodi autonomija vita cotemplativa – autonomija mišljenja: poimanja, suđenja i zaključivanja; volje i odlučivanja – postojat će i realni izgledi za razvoj u njima. Suprotan je primjer tzv. zemalja u razvoju, koje su osuđene na rast bez razvoja. Ka- pitalizam se u tim zemljama počinje razvijati s onim granama industrije koje su se najkasnije razvile u središtu kapitalističkoga svijeta. Razvijene industrijske zemlje nameću im model trgovine prema svojim željama i potrebama. Postoji diktirani razvoj nerazvijenosti ili „razvoj unazad“. KAKAV JE ODNOS SLOBODE I RAZVOJA? Sloboda kao uvjet razvoja Najprije ćemo sažeto razmotriti pojmove – napredak, rast i razvoj – kako bismo lakše i konkretnije pokušali objasniti pitanje „slobode kao uvjeta razvoja“. Razvoj kao identitet modernosti i imanentna kategorija svakidašnjega sadrži rast kao jed- nu od njegovih bitnih sastavnica. Pojmovi napredak, rast i razvoj često se pogreš- no shvaćaju i poistovjećuju. Prije svega u zapadnoj civilizaciji pojmovi znanstveni, tehnički i ekonomski napredak najčešće označuju samo veće korporacijske profite – napredak industrijske učinkovitosti, širi potrošački izbor; ideologiju isplativosti i maksimalizacije profita. Pritom se ignorira besmisao napretka – nekritička recep- cija tehnoznanstvene moći, posebice ratne tehnike i različitih sredstava za masovno uništenje, kao što su nuklearno, neutronsko, kemijsko i biološko oružje. Vrhunac je cinizma shvaćanje napretka proizvodnjom i uporabom neutronske bombe koja ubija ljude, a pošteđuje kapital – tehničke, stambene i ine materijalne potencija- le. Deregulacijom i destrukcijom ekosustava te velikim masakrima XX. i početak XXI. stoljeća pokazali su da tehnološki napredak nije nikakvo moralno napredo- vanje ili usavršavanje, nego „tehnološki napredak unazad“. Kao opći pojam, „rast je povećanje veličine (intenziteta ili dometa) pojedine funkcije ili pojedinog sklopa funkcija, odnosno opsega i volumena cjelokupnog si- stema, odnosno organizma. Rast je redovito funkcija razvoja, iako ne znači samo napredovanje prema apogeju razvoja, već se odnosi i na dekadenciju“ (Petković, 1977.: 526). Pojam gospodarski rast uži je od pojma gospodarskoga razvoja i jedna je od njegovih strukturnih sastavnica. Rast postoji ondje gdje se po glavi stanovnika neke zemlje, tijekom duljega vremenskog razdoblja, povećava proizvodnja već po-