Nova Istra

153 Fahrudin NOVALIĆ (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA se „odnosi na društvo u kojem progresivno smanjenje važnosti moralnih mjerila prati sve veća zaokupljenost materijalnim i osjetilnim zadovoljstvima“ (Brzezinski, 1994.: 58). Općenito, mjeru možemo odrediti kao standard, način mjerenja veličine, kvanti- tete, kvalitete ili stanovitoga stanja pojedinih bića: duljina, širina, obujam, težina...; glazbena mjera , takt kao ritmička jedinica ili njezin dio; žargonski , uzeti nekome mjeru, pobijediti ga u natjecanju. Predlažem da opće značenje mjere ljudske vrijednosti odredimo kao konkretno humani, moralni i pravedni kriterij razlikovanja ljudskih (pozitivnih) i neljudskih (negativnih) interesa, želja, potreba i zadovoljstava. Tada ćemo moći razlikovati dobro i zlo, jednakost i nejednakost, ljubav i mržnju, pravdu i nepravdu, moral i nemoral, ljudski moralno odgovornu slobodu i njezinu suprotnost – neljudsku slo- bodu. Na temelju takva kriterija mjera vrijednosti prospektivno odgovorne ljudske slobode u svakoj intencionalnoj praksi, za razliku od mjere vrijednosti prospektiv- no neodgovorne, neljudske slobode, sadrži konkretnu kvalitetu humanosti, etično- sti i pravednosti, koja unapređuje circulus vitae intencionalnog predmeta i potiče njegov održivi razvoj. 12 Kad sloboda izbora konkretnih vita contemplativa i vita activa krene u suprotnom smjeru, kad se„prekorači granica“ svijeta ljudske slobode, tada počinje neljudska sloboda. Mjera nacionalnoga napretka jedne nacije, primjerice, nije samo povećanje nje- zina gospodarskoga rasta, ako nije i povećanje kvalitete života svih građana. „Em- pirijska su istraživanja do sada pokazala“, ističe Martha C. Nussbaum, „da su poli- tička sloboda, zdravlje i obrazovanje, svi u slaboj korelaciji s gospodarskim rastom“ (Nussbaum, 2012.: 30). 13 Nehumano je i pogubno za većinu građana svake zemlje favorizirati profit na račun njihove ravnopravnosti i jednakosti, pravedne raspodje- le bruto nacionalnoga proizvoda, kvalitete ljudskih prava, temeljnih sloboda, me- 12 Pretpostavke su širega društvenog pojma održivoga razvoja, prije svega, odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, vraćanje niskoentropijskim načinima proizvodnje, potrošnje i djelovanja, vlada- vina prava i zakona, a ne vladavina političke volje, prospektivno odgovorno ekosocijalno tržiš- no gopodarstvo, utemeljeno na senzibiliziranom modelu holističke ekološke kulture, te kulture upravljanja na višoj razini. 13 „To su posebno jasno pokazali Jean Drèze i Amarty Sen u knjizi Indija: razvoj i participacija ( Iindia: Development and Participation , Oxford University Press, New York ‒ Oxford, 2002.) te u ranijemu izdanju... Indija: društveni razvoj i ekonomske prilike ( India: Social Development and Economic Opportunities , Oxford University Press, New York – Oxford, 1996.). Podaci dolaze iz proučavanja raznih indijskih država koje su prihvatile različite politike, neke od njih favorizirajući gospodarski rast bez izravne potpore zdravstvu i obrazovanju, a neke favorizirajući izravnu vladinu akciju u potpori zdravstvu i obrazovanju (što Ustav Indije ostavlja državama na odluku)“ (Nussbaum, 2012.: 30, bilj. 7).