Nova Istra

151 Fahrudin NOVALIĆ (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA obu slobode na slobodu i neslobodu te mjeru vrijednosti prospektivno odgovor- ne slobode kako bismo pokušali spoznati bez kojih vrijednosnih obilježja slobode nema održivoga razvoja. RAZDIOBA SLOBODE Sloboda se vrlo različito misli i prakticira.„Ljudska sloboda jest sposobnost (činje- nja, op. a.) dobra i zla“ (u: Kunzmann i dr., 2001.: 151). Tako Peter Kunzmann i suradnici sažeto definiraju shvaćanje slobode F. W. J. Schellinga u njegovu djelu Filozofska istraživanja o biti ljudske slobode (1809.). 11 Tom mišlju ukazali smo i na problem razdiobe slobode. Čovjek je tijekom svoje povijesti stvorio „svemir dobra i zla“, uključujući luk i strijelu, sjekiru, kamin, kotač, raznovrsni svijet umjetnosti, znanosti, tehnike i teh- nologije – napalm bombu, atomsku i neutronsku bombu te mnoštvo inih sredstava ratne destrukcije koja se potroše (prvom) upotrebom. „Jednu napalm (atomsku ili neutronsku, op. a.) bombu, nemoguće je dva puta baciti (aktivirati, op. a.), koliko ni jednu zemičku dva puta pojesti“, kaže Günther Anders u Zastarjelosti čovjeka (Anders, 1985.: 48). Razdioba se slobode pojavljuje od eksplicitno humanih do ekstremno nehumanih oblika. Razdioba slobode , na slobodu i (ne)slobodu, ozbi- ljuje se poput razdiobe: morala – na moral i (ne)moral; jednakosti – na jednakost i (ne)jednakost; pravde – na pravdu i (ne)pravdu; kulture – na kulturu i (ne)kulturu. Vrijednosna je koncepcija slobode koncipiranje njezinih konkretnihmogućnosti u određenim uvjetima. U tom je smislu, u uvjetima često nejasnih danosti prirod- nih i društveno-povijesnih okolnosti, neizbježno i pitanje što je osnovni prijepor u koncipiranju i recepciji slobode? Je li to individua ili društvo, osoba ili kolektiv? Riječ je o prijeporu između autonomije i heteronomije (usp. Wellmer, 1993.; Bo- sto, 1997.: 143). Riječ je i o shvaćanju subjektivnosti u modernome svijetu. Jürgen Habermas temeljne odrednice filozofski pojmljene moderne ponajprije pronalazi u Hegelovoj filozofiji. Za Hegela je subjektivnost princip novoga vremena ili mo- dernoga svijeta, a objašnjava je„slobodom“ i„refleksijom“. Prema Hegelu, subjektiv- 11 Prema stajalištu Immanuela Kanta u Kritici čistoga uma ,„slobodu je bilo moguće samo misliti“ (u: Kunzmann i dr., 2001.: 143). Jean-Paul Sartre smatra da je čovjek bitno određen svojim mogućnostima –„on nije samo ono što jest, nego on jest ono što od sebe učini. Čovjekovo stanje bitka stoga je sloboda“ (u: Kunzmann i dr., 2001.: 203). Baruh (Benedictus) de Spinoza misli da „prava sloboda postoji kao uvid u ono što je neopozivo nužno. U toj mjeri u kojoj razum ade- kvatno spoznaje, oslobađa se afekata koji ga dijele od njegova usavršavanja“ (u: Kunzmann i dr., 2001.: 111).