Nova Istra

150 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Fahrudin NOVALIĆ sner, po obrazovanju biolog i filozof, u antropologiji je razmatrao rasprave na oba- ma ovim područjima te na području duhovnih znanosti. Njegovo temeljno pole- mičko stajalište o ideji prirode čovjeka sadržano je u pojmu conditio humana – o uvjetima mogućnosti ljudskog i njegova punog iskustva u prirodi i povijesti (Ples- sner, 1994.). Važno je i Plessnerovo shvaćanje o neodredivosti čovjeka – o skri- venom čovjeku – homo absconditusu . „Skrivenost čovjeka sebi samome i njegovim suljudima..., jest noćna strana njegove otvorenosti prema svijetu. On se nikada ne može posve spoznati u svojim očima – on spoznaje samo svoju sjenu...“ (Plessner, 1994: 206). Stoga Rabindranath Tagore primjećuje: „Ono što si ti, to ne možeš vidjeti; ono što vidiš, to je samo tvoja sjena. Svoju sjenu bacaju ispred sebe oni, koji svoj fenjer nose na leđima“ (u: Puljo, 1977.: 338). Plessnerovo razumijevanje čovjeka usmjereno je na pojam ekscentrična pozicionalnost . Pozicionalni karakter ili pozicionalnost razlikuje životnost organskoga tijela od anorganskoga. Raspravljaju- ći o zadaći filozofske antropologije, Plessner primjećuje: „Čovjek je kroz svoju moć postao prijetnjom svojoj budućnosti, jer će svoju moć nadmašiti samo s više-moći“ (Plessner, 1994.: 19). Stoga na istome mjestu zahtijeva sprječavanje recepcije moći čovjeka koji se igra svojom sudbinom. „Plessner antropologiju shvaća kao ‘ekscen- trični položaj’ čovjeka u prirodi time što se on sam svjesno distancira od svoga središta života te se time istodobno suprotstavlja prirodi i iz nje stvara kulturni svijet kao svoj specifični humani okoliš za razliku od drugih živih bića i njihova centričnoga položaja“ (Halder, 2002.: 24). Max Scheler, posebice u djelima Položaj čovjeka u kozmosu i Čovjek i povijest , ističe da se čovjek razvija, živi i stvara kao jedinstveni samosvjesni subjekt u ko- jem se prožimaju nagonski impulsi, emocionalna komunikacija, težnja za moći i diskurzivno mišljenje. Ovisan je o svojoj okolini, ali nije bespomoćno ograničen – slobodan je i živi sa svojim„otvorenim horizontom“ u njoj. Čovjek je bitno determiniran vlastitim mogućnostima. Granice su slobode sub- jektu zadane odnosima: moći/znanja (usp. Foucault 10 ; etike, Coreth, 1998.; poli- tike, istine, Paić, 2013.; jednakopravnosti, jednakosti, pravednosti, Veljak, 2014.: 137-145). Sloboda je bez upotrebe moći/znanja – stanje nemoći djelovanja mo- dernoga subjekta (usp. Foucault, 1994.). Znanje se bez upotrebe moći reducira na vrijednosnu koncepciju o intencionalnom predmetu, bez njegove vrijednosne recepcije. Zbog dvojake vrijednosti i dvojakoga značenja slobode, razmotrit ćemo razdi- odabiranja svoga životnog poziva, otkriva ljudsku bit“ (Filipović, 1984.: 30). 10 Michel Foucault, Power/Knowledge: Selected Interviews and Other Writings, 1972-1977 . (ur. C. Gordon), Pantheon Books, New York, 1980., str. 2 (u: Paić, 2013.: 326).