Nova Istra

149 Fahrudin NOVALIĆ (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA predmeta proizvedenih ljudskim djelatnostima koje uvjetuju svoje tvorce. 4 Pred- metnost svijeta i ljudska uvjetovanost uzajamno se nadopunjuju u intencionalnom subjektivnom aktu spoznaje. 5 U predmetno-djelatnom odnosu zbiva se povijes- no-ljudsko posredovanje. „Izraz vita activa tradicionalno dobiva svoje značenje iz vita contemplativa [mišljenje, volja i suđenje (Arendt, 1991.: 4)]; obdaren je veoma ograničenim dostojanstvom budući da služi potrebama i željama kontemplacije u živom tijelu“ (Arendt, 1991.: 18). 6 Izraz conditio humana najbolje se može razumjeti u okviru filozofske antropolo- gije. Rehabilitirajući praktičku filozofiju, posebno etiku koja postavlja pitanje „Tko je čovjek?“, aktualizira se značajan projekt filozofske antropologije Maxa Müllera, „koja se definira kao antropologija slobode“ (u: Šarčević, 1986.: 383). 7 „S motrišta novijega povijesnoga i egzistecijalnoga mišljenja, Max Müller je nastojao otvoriti klasičnu metafiziku bitka i duha i transformirati ju u oblik filozofije povijesne slo- bode, u metahistoriku“ (Halder, 2002.: 227). 8 Helmuth Plessner (1892. – 1985.), zajedno s Maxom Schelerom i Arnoldom Gehlenom, jedan je od najznačajnijih predstavnika filozofske antropologije. 9 Ples- (Arendt, 1991.: 11-22). Vita activa obuhvaća rad, proizvodnju i djelovanje (Arendt, 1991.: 11). 4 Umjesto termina „ostvaruje“, mogli bismo upotrijebiti i pojam „ospoljuje“. „Ospoljenje – termin koji se u najnovijoj našoj filozofiji upotrebljava za razlikovanje njemačkih pojmova Entäusserung (ospoljenje) i Entfremdung (otuđenje). Ospoljiti znači učiniti nešto vanjskim, odvojiti nešto od sebe ili nečeg drugog. Međutim u mnogim Marxovim tekstovima, naročito iz ranog razdoblja, termin se ospoljenje upotrebljava kao sinonim za otuđenje“ (Vranicki, 1984.: 239). 5 „Predmet kao spoznajnoteorijski i psihološki pojam označuje sve ono što se u svijesti nalazi kao sadržaj subjektivnog doživljaja, ono na što usmjeravamo pažnju, korelat subjektivne aktivnosti... Pojmove predmet i stvar valja lučiti, jer svaka stvar ne mora biti predmet. Stvar postaje predmet samo u odnosu na neki subjekt koji se prema njoj odnosi“ (Petrović, 1984.: 262). 6 „T. Akvinski sasvim jasno iskazuje vezu između vita activa i želja i potreba ljudskog tijela koje su zajedničke ljudima i životinjama ( Summa theologica II, 2, 182, 1 (u: Arendt, 1991.: 18).“ 7 „Čovjek je određen kao animal rationale (razumno biće), kao animal sociale (društveno biće), kao biće koje proizvodi i upotrebljava oruđe, kao simboličko biće koje stvara simbole i koristi se nji- ma, kao djelatno biće, radno biće, biće slobode, koje bira, govori, plače, koje se smije, putuje, koje se igra, ili kao biće koje je po svojoj metafizičkoj odredbi ‘duhovno’, ‘umno’, ‘svjesno’, ‘voljno’ itd.“ (u: mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, natuknica „Filozofska antropologija“) (http://www.enciklopedija.hr/ natuknica. aspx? ID=19632) 8 „( Exsistenzphilosophie. Von der Metaphysik zur Metahistorik [ Egzistencijalna filozofija. Od meta- fizike prema metahistorici ], 1949.; 4. prošireno izdanje 1986.). Temeljna je misao transcenden- talno iskustvo čovjeka ( Philosophische Anthropologie [ Filozofska antropologija ], 1974.)...“ (Halder, 2002.: 227). 9 „Suvremena filozofska antropologija (nastala je kao disciplina nakon dvadesetih godina XX. stoljeća, op. a.), u složenoj strukturi ljudskog bića, koja je prožeta zakonitošću materijalnog, biološkog, psihičkog i duhovnog sloja u doživljavanju samosvijesti i mogućnosti slobodnog