Nova Istra

144 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Diego MUÑOZ VALENZUELA upravljanjem tehnologijama i potpunim nadzorom postići uniformiranost. Budući da na ovome našem svijetu ipak ne postoji takva izopačena vrsta vatro- gasaca koji bi propisivali lektiru, dovoljno je obratiti pozornost na komunikacijska sredstva nametnuta do nevjerojatnih razina (Internet, društvene mreže Facebook i Twitter , osobna računala i mobiteli). Zbog njih smo gotovo posve odustali od čitanja za koje uopće nema zanimanja, stoga hodamo ili puzimo svijetom koji sve više obuzimaju neznanje, praznina i pa- sivnost, što se, pak, izražavaju nedostatkom mišljenja pojedinaca. Gdje smo danas? Odnosno, kamo nas vode ovakva razmišljanja koja su puno pesimističnija nego što bismo to htjeli? Izvan djelokruga tih zamisli razvidno je da živimo u kriznim vre- menima. U svijetu se događaju raznovrsne i usporedne krize koje zahvaćaju vlade, države, institucije, a postoje i na osobnim razinama. Kriza dovodi do nesigurnosti u najrazličitijim područjima života. Ciljevi su pokretni, neprestano se premještaju i udaljavaju. Čini se da je uspjeh nestao s dostupnog obzorja. Premda se u međuvremenu uživa u njemu, zadovolj- stvo se odgađa za neku hipotetsku budućnost. Ali, to se čini stoga jer se želi nešto nadoknaditi – ne traži se zadovoljenje neke želje. Jer, da bi ispunila svoju ulogu, želja – pokretač društva – mora uglavnom biti neutažena. Na isti se način dobro i pravedno društvo lišeno ozbiljnih sukoba odgađa do neke nedostižne budućnosti. Daleko od središnjega birokratskog nadzora, moderno je društvo napredovalo u obrnutom smjeru od onoga naznačenog u knjigama 1984. ili Vrli novi svijet – kre- nulo je prema dereguliranom društvu s malom državom u kojoj je većina poslova privatizirana. Takve male i uglavnom slabe države imaju poteškoće na globalizira- nom planetu gdje djeluju snažne transnacionalne sile. Vladari moraju pomagati gospodarstvu: privlačiti ulagače, stvarati radna mjesta, pokretati ekonomije. Briga o blagostanju njihovih stanovnika – njihovu zdravlju, obrazovanju, stanovanju, si- gurnosti – u njihovim je rukama. Stanovnici su postali čisti potrošači. Moderno je društvo odustalo od svojih odgovornosti. Odnosno, oslobodilo ih se. Premda je službeno utvrđeno da je sudbina svakoga pojedinca određena njego- vim nadarenostima, ponašanjem i znanjem („sposobnostima“), pojedinci su pre- pušteni svojoj sudbini. Nema Velikoga Brata koji te nadzire, ne postoji država koja te štiti ili je tvoj dobrotvor, niti tvrtka koja će ti osigurati doživotan posao. Sam si; pojedinac ratuje s građaninom. Pojedinac proizvodi za potrošnju jer potrošnja upravlja modernim društvom. Tako se zadovoljavaju želje, no nikada u potpunosti. Društveni motor već će se nekad zaustaviti.