Nova Istra

132 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Ivica MATIČEVIĆ Svoj sa svojima. Čoban među čobanima.“ Vizura američke pustinje slobode uglavnom je promatrana iz geografskog okru- ga drugoga najvećega grada u SAD-u, Los Angelesa, iz pripadne topografije nje- govih predgrađa i poznatih plaža – Hermosa Beach, Manhattan Beach, Venice Beach, Santa Monica, luka San Pedro…Šezdesete su godine prošloga stoljeća obi- lježene uzgonom američke popularne kulture, a Grad Anđela jedan je od njezinih centara. Upoznavajući i sebe i svijet na samome izvoru globalno najutjecajnije kul- turne matrice, Maruna se opredijelio za odlučno nepristajanje. Poetsko prevred- novanje američkih popularnih ikona – od umjetnosti, glazbe, filma, prehrambenih proizvoda i navika iz razuzdanih meandara američkog lifestylea – itekako je ovisilo o konkretnom životu, o praksi dotrajavanja u često nesigurnoj i usamljeničkoj sva- kodnevici koju hrvatska emigrantska braća nikako nisu činila lakšom i bezbrižni- jom. Štoviše,„od tebe smo s pravom očekivali više, ti bi trebao biti borbeniji, pisati osjećajnije pjesme“, glasili su prikladni, strogi i ćudoredni savjeti Hrvata-emigrana- ta, među kojima su vjerojatno bili i oni koji su mu sistematski „išli na jetra“, a koje je opjevao i identificirao u svojoj poznatoj prosvjednoj i satiričnoj pjesmi Hrvati mi idu na jetra . On je to imao pravo reći jer se, prema vlastitom priznanju, u vrijeme dok je pisao pjesmu, družio s njima već trideset i osam godina, pa je dobro pozna- vao njihove navike, običaje i fraze. A i pristojno je, osim što je domoljubna dužnost, da čovjek, napose hrvatski pjesnik, otvoreno kaže što mu to u životu ide na jetra. Uostalom, pjesnik Maruna negdje je morao živjeti, u tom trenutku u SAD-u; sjetimo se tvrdnje„Ja sam tu jer ne mogu biti negdje drugdje“, ali to nikako nije zna- čilo da je morao biti nekritički zahvalan na toj činjenici, da je bio primoran prihva- ćati svijet u kojem je živio pod egidom jadnog i napaćenog imigranta, ili – a to onda ponajmanje – da nije mogao rabiti u ogromnim količinama i stanovite hedonistič- ke posljedice američkoga buntovnog ponašanja koje je sa sobom, u jednom dije- lu svoga fenomena, kao nasljednica avangardnog mentaliteta, donijela popularna kultura, a bila je to seksualna revolucija. Marunina je poezija upravo impregnirana iskazima i izričajima, slikama i prizorima, manje ili više konkretnim i aluzivnim, na snošaje svih vrsta i oblike slobodnog seksualnog ponašanja. Razigranost njegova libida, koja je ponajprije dolazila iz autorove ludističke i oslobođene svijesti i mašte, a ponešto, dakako, i iz same prakse, uz očekivana pretjerivanja o broju i veličini, pretvarala je kritičara predatorskog kapitalizma i holivudskog poimanja zbilje kao spektakla i medijske razglednice u kojoj se svi osjećaju i dobro i loše u mjeru čovjeka mirne savjesti ili barem dostojanstvenog cinika, koji je u potpunosti za oslobođenje