Nova Istra

128 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Miroslav MIĆANOVIĆ Riječ je o obrani vlastitog prostora, koji nerijetko, nažalost, rekao bih, napu- štaju i sami pisci, sudjelujući u igri (kulturi) „poziva i odziva“, medijskoj montaži i banalnosti informacija, vijesti, izričući pred kamerama svoj sud o održivom razvo- ju hrvatskih otoka, neuspjeloj poljoprivrednoj reformi, seksualnom i građanskom odgoju i zabrinjavajućoj demografskoj slici Hrvatske. Naravno, na drugoj su strani oni koji organiziraju programe dobrodošlice, prozivaju i pozivaju na napuštanje udobnih stanova, stolica, kao da imaju pouzdanu snimku naših životnih planova, neotplaćenih kredita i stanova. Što organizatori akcija, prosvjeda znaju o našim tzv. udobnim stolicama, položajima,„nemirima i lošim snovima“? Ovdje negdje završava razgovor o novom rukopisu. Autor ne pristaje da svoju destruktivnost, polemiku s onima koji u umjetničkoj praksi vide smisao pretvori u neku vjerojatnu,„prihvatljivu sliku svijeta“. Jesam li mu smio reći da je to jednostra- no, pristrano? Jesam li smio vjerovati da je pisanje jezik drugog, drukčijeg viđenja svijeta? Noćnog, na primjer! Dijelim uvjerenje Marcela Prousta da se „sav ogromni Floberov doprinos baštini čovečanstva sastoji u jednoj gramatičkoj osobenosti ili u dvema-trima sintaktičkim neobičnostima“. (Bernard-Henri Lévy, Pohvala intelek- tualaca , Književnost i zlo ; prev. Nada Bojić – Danilo Kiš, Radionica SIC, Beograd, 1988., str. 44-45). * * * U Zagrebu se upravo (2015., op. ur. ) održava izložba Ovo (ni)je moj svijet , koju or- ganiziraju Hrvatski fotosavez i mrežni portal Suvremena hrvatska fotografija (Ured za fotografiju). Priređivači izložbe, između ostalog, navode zašto su izložbi dali ime prema istoimenom radu Željka Jermana iz 1976. godine:„Taj se rad može doživjeti kao nasilno oduzimanje – jer Jerman fotografiji oduzima njezinu bit (mogućnost da piše svjetlom i bilježi) te umjesto toga kemikalijama na papiru ispisuje – Ovo nije moj svijet. Naslijedili smo njegov ‘oduzet svijet’.“ Gdje je sada prostor pisanja, stvaranja, kreiranja: između ironije i prolaznosti? Između slobode i cenzure? Na kojem si i kakvommjestu ako pišeš, ako vjeruješ, ako govoriš: „Ovo nije moj svijet?“ Što ako to jest tvoj svijet: takav kakav jest? Takav kakav i ti jesi? Što onda?