Nova Istra

117 Jelena LUŽINA (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA ( Kavez traži pticu , Varšava, 1981.) prepisujem i blistavi Kottov komentar spomi- njane Kafkine parabole kojemu, iako sam uistinu nesklona dugim citiranjima, ipak ne mogu odoljeti: „Kavez koji traži pticu, kavez u pokretu, aktivni kavez. Kavez unaprijed pripremljen (a to ‘unaprijed’ ima i dvostruko značenje), u simboličkom kodu može označavati zamku koju duši postavlja sam đavo, duhovnu klopku, kalvinističku predestinaciju spašenih i prokletih, ali u politič- koj simbolici – kavez kao Državu, Državu kao zatvor. U frojdističkoj simbolici, kavez koji ‘traži’ možda bi mogao biti imago nad-ja.“ (Kott, 1983: 123)1. Kott je nesumnjivo zapanjen Kafkinim kavezom-tražiteljem te ga (otud) pronic- ljivo odčitava/dekodira kao sablasnu metonimiju koju naziva i lovećom . „Ta loveća metonimija je šok. Šok, jer pokazuje, razotkriva, našu stvarnu situaciju.“ (Kott, isto). Koja je, većinom, nevesela. Svi mi, uglavnom, o sebi volimo misliti kao o slo- bodarima i slobodnomislećim bićima ( free as a bird… ), pa se i svim silama upinje- mo takav svoj laskavi status potvrđivati i dokazivati što je moguće češće. Ne samo drugima, već ponajprije sebi. Iako smo, nažalost, svjesni kako nam je egzistencijalni status prilično trivijalan: uglavnom smo potencijalna lovina za kojom se postojano traga, a lovostaja niotkud. Kamo god se djenuli i kud god se zaputili, na svakom se koraku saplećemo o ograničenja svih oblika i boja, naime, o sve one realije koje su u Kafke predstavljene kavezom, a u Kotta nazivaju se „lovećim metonimijama“. Naravno da se ne usuđujemo priznati kako se toliko hvaljeno junaštvo i slobodar- stvo naših egzistencija zapravo svodi na naporno bordižanje oko i između kaveza/ metonimija te se naše „postojanje pod zvijezdama“ (rekao bi Krleža) zapravo i ne može kvalificirati kao neki ekskluzivno herojski čin. Herojstvo nam se, uglavnom, svodi na preživljavanje. U političkoj simbolici moje buntovne, nekonformističke, romantičarsko- prolje- ćarske generacije sveprisutna je loveća metonimija bila Država, prepoznavana kao 1 Premda ne znam poljski, fascinirana sam asonantno-aliterativnim stratumom poljske varijante Kafkina trozborja : Klatka szuka ptaka! Premda je Kottova knjiga pisana u Americi, gdje je živio u egzilu (od 1965. godine) i gdje je (uostalom) umro 2001., pisana je na poljskom te je prvotno objavljena u Varšavi 1981. Kavez nativnog jezika kontinuirano je tražio (i uspješno nalazio) egzilanta Kotta, čiji su se blistavi te- atrološki eseji – najpoznatiji su, zacijelo, oni o Shakespeareu kao našemu suvremeniku – posve neslučajno vrtjeli oko vječno„nerazjašnjenog“ fatuma (kompleksa?) čovjekove slobode. Intimne i javne.„Velike“ i„male“.„Obične“ i stvaralačke... Luis Buñuel ovaj je fatum – psihoanalitičari bi ga automatski kvalificirali kao kompleks – dekonstruirao i (potom) bravurozno ironizirao/perver- tirao u glasovitom filmu Fantom slobode (1974.). O tome bi valjalo napisati zaseban esej.