Nova Istra

113 Irena LUKŠIĆ, Duga Resa LICA SLOBODE: RAZMIŠLJANJA Jezik je prostor slobode... Sloboda... Što bi to bilo? Tko zna! Poput sreće ili dobrote, veli iskusni Isaiah Ber- lin, značenje ovoga pojma tako je porozno da ima vrlo malo prostora za pletenje suvisle priče. Sloboda je, naime, posvuda oko nas i ima bezbroj lica. Vidljiva je i nevidljiva, neprestano se širi i nestaje. Lijepa je i ružna. Zanimljiva i dosadna. Po- zitivna i negativna. Ako joj je cilj zaustaviti pritisak ili upletanje, onda je negativna, reći će Berlin. Ako dolazi iz čovjekove želje da postane gospodar vlastitih misli i ideja, onda je to pozitivna sloboda. Dakako, vlastite misli i ideje ne stoje u zrako- praznom prostoru, nego se skladno dodiruju i miješaju s drugim, srodnim idejama i mislima te sudjeluju u zajedničkim akcijama prema unaprijed zacrtanom planu i pravilima izvedbe. Opći im je cilj realizacija nekog projekta koji će sve uključene strane dovesti do priznanja. U ruskoj kulturi nalazimo pojam slobodna književnost , koji se odnosi na neo- ficijelnu literaturu, oporbenu spram oficijelne, kanonizirane, literature proistekle iz buncanja „svetih luđaka“, ezopskih tekstova demokratski orijentiranih kritičara i revolucionarnih objava boljševika. Osip Mandeljštam govorio je o „helenističkom duhu“ te linije, vidjevši u rusko- me jeziku skriveni helenistički pogled na svijet, mogućnost slobodnoga utjelovlje- nja, od čega je ruski jezik, veli, postao zvučeće i govoreće tijelo. Helenistička narav ruskoga jezika može se poistovjetiti s njegovim bićem. Riječ u helenističkom shva- ćanju djelatna je tjelesnost koja se razrješuje u događaju. Zato je ruski jezik, veli Mandeljštam, historičan sam po sebi jer je u svojoj cjelokupnosti uzburkano more događaja, neprestano utjelovljavanje i djelovanje intelektualne i dišuće tjelesnosti. Ruski pogled na realitet riječi kao takve oživljuje, nastavlja pjesnik, duh domaćega