Nova Istra

110 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Dragutin LUČIĆ Luce naime, da će im se muževi vratiti iz rata zdravi i da će još mnoge godine živjeti s nji- ma u sretnom braku, nego je nekima, koje su joj slabije platile ,poručivala da su im muževi već pali, ili da su ostali bez noge ili glave, ili„da su kako drugačije osakaćeni“. Žene su, naravno, proklinjale rat i cara da im je oduzeo hranitelje, pa je policija gospođu Maršalkovu odvela u„četvorku“ na redarstvo te su je, kaže Švejk,„najprije htjeli objesiti zbog veleizdaje, ali su je ipak pustili“, no pod uvjetom da proriče„samo dobre stvari“, ne ulazeći u to pod koju će cijenu to činiti. Kao kad bi se od Meteo- rološkog zavoda iziskivalo da uime višega turističkog interesa prognozira isključivo sunčano vrijeme, metonimiju čega je moguće pronaći, na primjer, u Ibsenovu ko- madu Neprijatelj naroda . No, gospođa Maršalkova se toliko prepala da s medijskim poslom više nije htjela imati baš nikakva posla. Međutim, ovdje pripovjesti nije kraj... Naime, nakon nekog vremena pojavila se s pet kruna supruga nekog jurista, koja je usnula da je njezin muž umro ili poginuo u borbi te da mu se„duša za kaznu morala preseliti u konja“, s molbom da joj gospođa Maršalkova „protumači san“. Gospođa Maršalkova za to nije htjela ni čuti! No, kad je pravnikova supruga ponudila deset kruna,„otišla je probuditi medicinara“, koji je, međutim,„još bio pijan od jučerašnjeg dana i vrlo mrzovoljan... I odista, onaj je duh, stupivši u njega, rekao kako osjeća da je u konju...“ Juristova je gospođa pala u nesvijest da bi, kad se povratila, htjela doznati do kada će mu duša boraviti zarobljena u konju. „Dotle dok ne steknem sve osobi- ne konja“, odgovorio je mobilizirani pravnik na usta „medija“, uz napomenu da „ne mora više puno učiti jer već zna jesti zob, piti iz kabla, žvakati sijeno i spavati sto- jećke“... Poslije toga „gospođu Maršalkovu i medicinara su zatvorili 1 .“ Istina kojoj nije do smijeha Hašek/Švejk očito igra komediju s medijima – s medijskim institucijama, poru- kama, publikom, tehnologijom, pa i s pojmom ideologije, koji je u novije vrijeme Stuart Hall zamijenio pojmom hegemonije, a u nas ga je preuzeo autor studije Me- dijska konstrukcija društvene zbilje Hajrudin Hromadžić. Geneza pojma hegemo- nije, pak, vodi do najslavnijeg Mussolinijeva zatvorenika Antonija Gramscija, a od njega seže do Machiavellija. Riječ je o epohalnoj vladavinskoj tvorevini, unutar čijih se tekućih granica odvija produkcija i reprodikcija ekonomijskog, političkog, soci- jalnog, religioznog, artističkog, misaonog, pa i privatnog i intimnog života, od čega, naravno, ne mogu biti amnestirani ni mediji (u užem smislu riječi) – i oni su pro- izvod epohe, povijesti, vremena. Dotična se hegemonija utjelovljuje u zakonima i 1 Prema: Jaroslav Hašek, Doživljji dobrog vojaka Švejka za Svjetskog rata , Matica hrvatska, Zagreb, 1965., str. 851-853.