Nova Istra

106 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Željka LOVRENČIĆ nije moglo izreći izravno, izrečeno je ovim romanom. Slično čini i Čileanac José Donoso kad u romanima, rabeći fantastiku, aludira na ljudske odnose u građanskom društvu koje kritizira. Često opisuje ludilo, paranoje i halucinacije, bolesne umove. I Argentinac Ernesto Sábato oduševljen je ludilom koje je česta tema fantastične književnosti. U romanu Sobre héroes y tumbas ( O junacima i grobovima , 1961.), u kojemu prikazuje razdoblje uArgentini od 1918. do 1955. godine, vješto isprepleće stvarne činjenice i životne probleme, svakidašnja razmišljanja i povijest, filozofske rasprave i psihoanalizu, misli o kapitalizmu i marksizmu, razmišljanja o književno- sti i Borgesu kao simbolu argentinske književnosti s fantastikom. Jednako čine i druga dvojica velikana argentinske književnosti – u romanu Rayu- ela ( Školice , 1963.) Julio Cortázar opisuje ekstremne situacije, dvojnika, labirinte, stubišta koja vode ravno u pakao, heteroseksualne likove, izgnanika... U njemu se traga za apsolutom, dvojnikom, smislom postojanja, mostom komunikacije među sve udaljenijim ljudima. Konačno, za samim sobom i svojim identitetom. Manuel Puig, pak, opisuje životne situacije o kojima bi teško mogao pisati u rea- lističnom romanu, a fantastici ponekad pribjegava i Peruanac Mario Vargas Llosa. Zaključak Tema je preopširna da bi se mogla svesti na nekoliko stranica teksta, ali ovim pregledom željela sam naglasiti značaj fantastike prije svega u latinskoameričkoj književnosti i ukazati na činjenicu da su književnici raznih kultura i svjetonazora, tražeći društvenu ravnopravnost, često posezali upravo za njom kako bi, služeći se maštovitošću, osudili surovu stvarnost na koju su ponekad bili osuđeni.